Michelin je izradio noseću strukturu gume s vlaknima postavljenim u smjeru radijusa kotača sprječava uvijanje gazne plohe i poboljšava prianjanje, a smanjuje otpor kotrljanja.
4. lipnja 1946. tvrtka Michelin & Cie patentirala je radijalne gume. Prva je serija nosila oznaku X i počela se ugrađivati 1948., po posebnoj narudžbi. Serijska je proizvodnja počela 1951. Ta se koncepcija razlikovala od klasične te su se gume počele dijeliti na dijagonalne i radijalne. Kod dijagonalnih guma noseća vlakna u dva susjedna sloja (korda platna) pod kutem od 52 do 80 stupnjeva (26 do 40 od središnje stope).
Kod radijalnih sva su noseća vlakna u smjeru radijusa kotača, dakle ne sijeku se. Takva noseća konstrukcija omogućava pravilno deformiranje gume, bez uvijanje noseće strukture i gazne plohe, što smanjuje otpor kotrljanja te poboljšavaju performanse (upravljanje, kočenje, stabilnost…) i smanjuje potrošnju goriva.
Prvi automobil sa serijski ugrađenim gumama Michelin X (francuska je tvrtka uvela tu oznaku) bila je Lancia Aurelia B20 iz 1951., a iste je godine Lancia s Michelinovim ‘radijalkama’ Lancia pobijedila u utrci 24 sata le Mansa, u klasi dvije litre. Ubrzo su se počele ugrađivati u Citroën Traction Avant i Citroën 2CV, a proslavile su se u modelu Citroën DS.
Michelin je unio revoluciju i u transportni biznis, uvodeći 1952. prvu kamionsku radijalnu gumu. Američki je uspjeh počeo 1966., kad je Ford, nezadovoljan testnim rezultatima premium modela Lincoln Continental Mark III, s američkim dijagonalnim gumama, odlučio ga opremati gumama Michelin X.
Zanimljivo, izum radijalne gume pripisuje se Arthuru Williamu Savageu (1857. – 1938.), rođenom na Jamajki u velškoj obitelji, ali njegov izum nije našao na širu primjenu niti je zaštićen patentom.
Bibendum: simbol tvrtke Michelin i ekologije
