Nigel Mansell, rođen 8. kolovoza 1954., možda nije bio na razini na kojoj su vozili Ayrton Senna, Alain Prost i Nelson Piquet, asovi toga doba, ali je to obilato nadoknađivao srčanošću i hrabrošću…
Razdoblje kraja 80-ih i početka 90-ih jedno je od klasičnih epoha Formule 1, obilježeno velikim dvobojem Senne i Prosta, ali i doprinosom Mansella i Piquet, koji su im često bili posve ravnopravni.
Dvaput je izgubio vrlo izvjesne titule prvaka vozeći za Williams, potom je prešao u Ferrari gdje je osvojio srca Tifosa, da bi se naposljetku po povratku u Williams 1992. dočepao jedine titule svjetskog prvaka Formule 1.
Osigurao je 16. kolovoza 1992., drugim mjestom na VN Mađarske, a pobijedio je tada još uvijek aktualni svjetski prvak Ayrton Senna. Još je samo Damon Hill uspio pobijediti u više od 20 utrka, a pritom osvojiti samo jednu titulu.
No Mansellova 31 pobjeda uz samo jedan naslov zvuči gotovo nadrealno, kao da govorimo o nekom nasljedniku filozofije koju su proslavili Tazio Nuvolari i Gilles Villeneuve, po kojoj je svaka utrka bitna i u svakoj se ide na pobjedu, a titule su sporedne.
Mansell ipak nije dostigao tu razinu obožavanja, ponajprije zato što je u javnim nastupima bio dosta ‘plačljiv’ i sklon prigovaranjima vlastitoj momčadi, kakav je bio i Fernando Alonso.
Top 10 trenutaka Mansellove briljantnosti pogledajte OVDJE.
