Kuvajt, Iran, Irak, Saudijska Arabija i Venezuela udružili su se u OPEC, kako bi zajedničkom politikom cijena i kvota proizvodnje povećali naftni biznis i svoj udio u njemu…
Usprkos pokušajima izrade alternativnih pogona, nafta i naftni derivati i danas pokreću većinu svjetskih vozila. Samo je u Brazilu više od petine voznog parka pogonjeno alternativnim gorivima.
U svjetlu toga jasno je kako je naftna industrija i danas jedan od najznačajnijih faktora u svijetu automobila, a njom u velikoj mjeri ‘drma’ organizacija OPEC, stvorena 14. rujna 1960.
Kuvajt, Iran, Irak, Saudijska Arabija i Venezuela udružili su se kako bi zajedničkom politikom cijena i kvota proizvodnje povećali postotak zarade koja ostaje samim proizvođačima u odnosu na lavovski dio kolača koji je ostajao međunarodnim naftnim korporacijama.
Dotada je sva moć i glavna zarada od naftnog biznisa bila u rukama kompanija iz SAD-a, Velike Britanije i Nizozemske. Kasnije je OPEC dobio i značajnu političku moć, što se najbolje pokazalo tijekom velike naftne krize 1970-ih.
Pored osnivačica danas su članice OPEC-a i Angola, UAE, Ekvador, Venezuela, Libija, Nigerija, Alžir, Gabon i Indonezija, a Katar, važan član od 1961., 2018. je izišao iz udruge. Rusija i Norveška sudjeluju na sastancima skupine kao promatrači.
Smatra se kako se na teritoriju punopravnih članica nalazi i do dvije trećine svjetskih zaliha nafte. U sveukupnoj svjetskoj trgovini crnim zlatom sudjeluju samo s oko 40 posto, nadzirući proizvodnju i prodaju i održavajući višu cijenu.
Još ćemo mnogo godina, nažalost, biti ovisni o dogovorima unutar ove organizacije, čije se sjedište nalazi u Beču, a forsiranje električnih i plug-in hibridnih pogona prvenstveno je usmjeren naumanjivanje utjecaja OPEC-a i Rusije…
