Kad je 10. kolovoza 1907. princ Scipione Borghese za volanom Itale, nakon dva mjeseca putovanja, ušao u Pariz, završena je možda i najveća vozačka avantura u povijesti…
Pet je automobila putovalo kroz predjele u kojima nisu postojale ni ceste, a kamoli druga infrastruktura (karavane deva postavljale su provizorne logore s gorivom ispred kolone) i gdje mještani nikada nisu vidjeli nikakvo motorno vozilo.
Jedan je automobil ostao zaglavljen negdje u pustinji Gobi, no ostala su četiri uspjela doći do Pariza, što je bila velika reklama za novo prijevozno sredstvo. Na svom su putu sudionici provezli oko petnaest tisuća kilometara, što u kontekstu stanja puteva zvuči gotovo nevjerojatno.
Organizator natjecanja bio je pariški dnevni list Le Matin, a trasa je pratila telegrafske žice, tako da su novinari koji su sudjelovali na dnevnoj bazi izvještavali čitatelje ne samo Le Matina, nego i one iz svojih matičnih zemalja, o razvoju avanture.
Svi koji su se uopće odvažili na put mogli su se smatrati pobjednicima, iako Francuzi nisu bili najsretniji što je posada u Contalu odustala, a oba De Diona završila iza stranih sudionika, Itale i nizozemskog Spykera.
Itala 35/45 princa Borghesea, koja je pobijedila sa čak tri tjedna prednosti ispred drugoplasiranog, izložena je u čuvenom torinskom muzeju automobila.
I danas se, svakih nekoliko godina, organizira neki reli koji više ili manje doslovno prati ovu trasu, a izazov i avantura i dalje su enormni.
