BABAROGA MEĐU LIMUZINAMA

Mercedes-Benz W115 (1968. – 1976.), oznake /8, proslavljen kao 200 D

Najuspješniji model s Trokrakom zvijezdom, u verziji Mercedes-Benz 200 D “Majka svih dizelaša”, premda skupocjen, bio je 1974. najprodavaniji automobil na zapadnonjemačkom tržištu, bez problema gazio milijun kilometara…

Foto: Daimler

Početkom 1968. na europske i naše ceste stigli su prvi primjerci statusne limuzine Mercedes-Benz serije W115 (4-cilindarski modeli 200, 200 D, 220 i 220 D), odnosno skuplji serije W114 (6-cilindraši 230 i 250). Bio je to jedan od najboljih automobila s Trokrakom srebrnom zvijezdom, koji je među fanovima, a i stručnjacima, jedan od najboljih automobila ikada napravljenih. Poznat je kao Mercedes/8, odnosno “Strich-Acht” (štrih-aht), “kosa crta – osam”.

Predstavljanje “Nove Mercedes-Benz generacije” 9. i 10. siječnja 1968. u Sindelfingenu. Glavni inženjer Hans Scherenberg (lijevo) predstavlja nove modele (na pozornici, slijeva udesno) 220 D (W 115), 280 S (W 108) i 250 (W 114)

To je interna oznaka za model, čiji je razvoj pokrenut 1961., pod vodstvom Prof. Dr Fritza Nallingera, za tržišni start u 1968., dakle za godinu /8. Naslijedio je također slavnog, ali ipak manje uspješnog “Repaša”, serije W110. Nakon izvrsnog početnog uspjeha, postala je to općeprihvaćena oznaka za taj model, najuspješniji Mercedes-Benz svih vremena.

Koliko je uspješan, potvrđuje da je 1974., u godini kad se u svibnju počeo proizvoditi Volkswagen Golf, bio najprodavaniji automobil u Zapadnoj Njemačkoj (140.127 primjeraka). Bila je to treća serija poslijeratne visoke srednje klase iz Stuttgarta, koja se od 1984. naziva E-klasa. Uglata limuzina dimenzija 4685 x 1770 x 1440 mm, mase 1360 kg, koeficijenta otpora zraka 0,45, tada povoljnog, proizvodila se s dizelašima od 55 do 80 KS i benzincima od 95 do 185 KS.

Prvi model, predstavljen 1953., bio je serije W120 (tri godine potom predstavljen je W121), a na tržištu je nosio oznake 180 i 190. Ostat će upamćen kao prvi europski automobil s ‘pontonskom’ karoserijom (samonosećom i trovolumenskom), koja je temeljito provjerena u crash testovima. Početkom 1961. predstavljen je slavni ‘repaš’ serije W110, koji je nosio oznake 190, 200, 220 i 230.

Početkom 1968. predstavljen je uglasti model, koji se na našem tržištu proslavio u seriji Mercedes-Benz 200 D, a još uvijek se sreću na našim cestama. U najslavnijoj Mercedesovoj seriji, s dosad devet generacija, W115 je treća po redu – aktualna W213 u prodaji je od 2016. Premda je i dotad Mercedes bio vodeći za sigurnost, provedeno je čak 26 crash testova za unapređenje sigurnosti, te ja nadmašio tada najstrože američke standarde.

S masom od 1,4 tone i 55 dizelskih konja, i za to je doba bio primjer podmotoriziranosti, jer je do stotke ubrzavao za 31 s (kao Volkswagen Buba), a nakon dugog zaleta postizao 130 km/h

Usprkos razmjerno skromnih performansi, Mercedes-Benz 200 D bio je luksuzni automobil par excellence, ‘zakon’ među moćnijim poslovnim ljudima, taksistima, a i uspješnijim gastarbajterima. Potrošnjom od 7,1 do 9,5 litara dizelaš 200 D bio je znatno povoljniji od benzinaca, koji su trošili i više od 15 litara, usto je bio legendarno pouzdan, idealan za taksi prijevoz. Legendarni dizelski motor OM 621, obujma 1988 ccm i snage 55 KS, razvijen je iz motora koji se ugrađivao u prethodni model 190 D.

Već 1956 imao je bregasto vratilo u glavi, a 1965. dobio je pet ležajeva radilice, umjesto tri.  Među njemačkim taksistima najpopularniji je bio Mercedes-Benz  200 D s 3-stupanjskim automatskim mjenjačem, koji je postizao samo 125 km/h, a tek nakon 35 sekundi kazaljka brzinomjera pokazivala 100 km/h. No, za njihov je posao to bilo sasvim primjereno.

Bio je iznimno trajan, praktički neuništiv, a zbog legendarne tromosti u Njemačkoj su ga zvali ‘Schweine-Daimler’ (‘svinjski Daimler’). U dizelskoj ponudi bio su i Mercedes-Benz 220 D sa 60 KS (135 km/h). Solidno napravljena uglasta klasična limuzina dugačka blizu 4,7 m pružala je puni komfor za pet osoba, što je potvrđivao međuosovinski razmak od 275 cm i prtljažnik od 450 litara. Za to je doba to bilo više nego raskošno. Mercedes-Benz W115 unio je niz tehnoloških noviteta.

Umjesto oscilacijske osovine, koja je bila korak naprijed prema krutoj osovini, odnosno mostu (niže neogibljene mase, neovisnost pomicanja lijevog i desnog kotača), ali i korak nazad (mijenjanje kuta bočnog nagiba, što može biti neugodno za stabilnost), uveden znatno napredniji, neovisni s po dva homokinetička zgloba na svakom polu-vratilu te kosim ramenima. Po uzoru na Citroën DS ugrađena je nožna ‘ručna’ kočnica, šaltung je bio uz volan i tek je u posljednjim serijama, poput 280 E, prebačen na središnji greben, između sjedala. Taj je ovjes još i danas tehnološki aktualan, a u to je doba bio – revolucija!

Prostrana i funkcionalna unutrašnjost bila je pojam premium luksuza svoga doba, prva je serija imala šaltung uz volan (na slici), nakon redizajna 1972. dobio je šaltung na središnjoj konzoli

Za prednji i stražnji ovjes ugrađeni su posebni podokviri, disk kočnice ugrađene su na svim kotačima, a straga su za parkirnu kočnicu ugrađene dodatne bubanj kočnice u glavčini diska. U studenome 1968. predstavljena je coupe verzija 250 C sa 130 KS i 250 CE sa 150 KS, s elektroničkim ubrizgavanjem D-Jetronic. Tada je predstavljena i luksuzna verzija, rastegnuta čak 65 cm, na čak 533 cm. Bio je vrlo uspješan među ekskluzivnim taksistima, diplomatskim službama i bogatašima. Zanimljivo je da je proizvedeno po deset tisuća kupea i produženih limuzina. Unutrašnjost je bila ergonomična, i za tadašnje standarde vrlo luksuzna. Prve su serije imale ručni mjenjač uz upravljač.

Premda su dvije trećine svih modela bile u dizelskoj verziji (na našem tržištu i 80 posto) te je na ljeto stigao snažniji i izdržljiviji dizelaš  Mercedes-Benz 240 D sa 65 KS (138 km/h),  uspješni su bili o benzinski modeli. Najpopularniji su bili osnovni benzinski modeli – 200 s 95 KS i 220 sa 105 KS. Potom je stigao model 230.4 s četiri cilindra i 110 KS te 230.6 sa 120 KS te snažniji 280 sa 140 KS. Konačno, 25. rujna 1974. predstavljen je Mercedes-Benz 240 D 3.0, najsnažniji i najbrži dizelaš na tržištu i prvi serijski automobil s pet cilindara. Konkurencije tada, praktički, nije bilo.

Mercedes-Benz 240 D 3.0 s rednim 5-cilindarskim dizelašem obujma 3005 ccm i snage 80 KS mogao je potegnuti 148 km/h, a stotku hvatao za 19,9 s. Najbrži dizelaš svoga doba!

Najsnažniji benzinac iz 280 dobio je dva bregasta vratila i pojačan je na 160 KS, a u verziji s ubrizgavanjem Mercedes-Benz 280 E na 185 KS. Predstavljen je 1972 i postizao je 200 km/h, što je tada bilo “wow”. Proizvedeno je i niz specijalnih verzija, od medicinskih, do pogrebnih te je to bio jedan od najuspješnijih automobila svoga doba. Proizvedeno je i nekoliko karavanskih verzija, ali u malim serijama (od karoserijskih proizvođača, a ne od tvrtke Daimler-Benz). Do 1976. prodano je ukupno 1,9 milijuna modela ove serije, od čega 1,1 milijun dizelaša.

U našim je krajevima, kao u tom trenutku najmanji model marke, ponio nadimak ‘Minika’, pod kojim je i danas znan. Jedan je od najkvalitetnijih i najpouzdanijih automobila ikad napravljenih, mnogi će reći ‘najkvalitetniji i najpouzdaniji’, “pravi Mercedes”, kakvi se više ne proizvode. Babaroga za sve modele na tržištu, udoban, siguran i neuništiv. U pogonu Sindelfingen 9. svibnja 1968. proslavljena je proizvodnja 2-milijuntog osobnog Mercedes-Benza od 1946. Bio je to 220 D, slavni /8, serije W115, koja se, s jačom W114, proizvodila od 1968. do 1976.

Legendarnu izdržljivost Mercedes-Benzove serije /8 potvrđuje i priča solunskog taksista Gregoriosa Sachinidisa, koji je Mercedes-Benzom 240 D iz 1976. prešao čak 4,6 milijuna kilometara