Renault Clio (1990. – 1998.): povratak na glavnu pozornicu niže klase

Velika kriza potresala je Renault sredinom 1980-ih, nakon niza relativno neuspješnih modela činilo se da je upitan čak i opstanak tvrtke, a onda je predstavljen Renault Clio prvi i najvažniji od nekoliko spasilaca…

Promašaj za promašajem: tako bi se, uz tek poneku iznimku, mogla opisati situacija u Renaultu 1980-ih. Šlampavi pokušaji utvrđivanja položaja na američkom tržištu preko korporacije AMC generirali su samo gubitke, činilo se da će uspjeti uništiti čak i legendarno ime Jeep.

Golem je novac uzalud potrošen na utrke, uveli su turbo motore u Formulu 1 i koncept ‘običnog’ automobila grupe B sa središnjim motorom u reli, no u oba su natjecanja konkurenti pobrali vrhnje. 1984. je predstavljen inovativni Espace, no to je bila i godina kada je Renault s financijske strane dotakao dno, mjesečno gubeći po milijardu franaka.

Država je na čelo tvrtke stavila Georgesa Bessea, no 1986. su ga u terorističkom napadu ustrijelile dvije članice anarhističke skupine ‘Action Directe’. Stvari su se počele konsolidirati dolaskom nasljednika, Raymonda Lévyja, kao i vizionarskog dizajnera Patricka Le Quémenta, no problem zastarjele i neatraktivne palete modela bio je mač nad glavom.

To je bilo posebno izraženo u najvažnijoj tržišnoj kategoriji malih automobila: R5 bio je na tržištu od 1972. (druga generacija iz 1984. bila je posve nov model, ali prosječnom se kupcu činila kao redizajn), a R4 čak od 1961. No početkom 1990-ih situacija će se u potpunosti preokrenuti, zahvaljujući novim, atraktivnim i tržišno iznimno uspjelim modelima Clio i Twingo.

Clio je predstavljen prvi, u lipnju 1990., odmah pribavivši simpatije publike i kritike. Prvo je predstavljena inačica sa 5 vrata, a u studenom i ona sa 3. Ovisno o inačici bio je dug od 3709 do 3716 mm, širok 1616-1641 mm, a visok 1365-1395 mm, dok je masa varirala od 790 do 975 kg.

Moderan i atraktivan dizajn uveo je Renault u neko novo razdoblje, premda je, paradoksalno, model zapravo koristio mehaničke osnove prethodnika, druge generacije Renaulta 5, koja je pak napravljena na bazi serije R9/R11, a Renault 9 je predstavljen još 1981., donijevši Renaultu drugi od dosadašnjih šest naslova europskog automobila godine.

Clio će također krajem 1990. osvojiti titulu Europskog automobila 1991. godine, a taj će uspjeh za 2006. ponoviti treća generacija modela.bez prevelike dileme: sa čak 312 bodova ‘rasturio’ je konkurenciju. Danas skoro zaboravljena Nissan Primera bila je druga sa 258, a aerodinamična Opel/Vauxhall Calibra tek treća sa 183 boda.

U čitavoj se povijesti ovog izbora samo još Volkswagen Golf može pohvaliti s dvije titule, što jasno pokazuje kakav je značaj Clija za Renault, ali i europsko tržište automobila. U obrazloženju prve titule članovi su komisije napisali: ‘Izniman stil, dobra razina kvalitete, bogat prostor u kabini i prtljažniku, kao i bogatstvo opreme nikad ranije ponuđeno u nekom modelu ove klase nekog popularnog proizvođača.’

Novinarima i publici svidio se karakter automobila, bogatstvo ponuđenih opcija, kao i sigurno i ugodno ponašanje na cesti. Prva se verzija pokretala benzincima serije Energy, razvijenim 1988. za model 19. Njegov je motor sa 1390 ccm i 75 KS u Cliju dobio i verziju od 1171 ccm i 60 KS, smanjenjem hoda sa 77 na 64,9 mm uz isti provrt od 75,8 mm.

Začudo, priključili su mu slavni OHV-motor sa 1108 ccm i 49 KS (karijeru je počeo 1962 u R8 sa 956 ccm, a zaključio 1994. u Cliju i 5-ici, a 2004. u Daciji). Začudo, realno je vukao jednako, čak i bolje od nominalno 11 KS snažnijeg 1.2 (17 s, 150 km/h), a manje trošio, a prepoznavao se po metalnom zveketu razvodnog lanca.

Rijetke su bile verzije 1.8 sa 88 do 109 KS, a sportski Clio Williams, 2.0 sa 147 KS, odgojio je generacije ‘golobradih pilota’. Najvažniji 8-ventilski benzinac, sa 1149 ccm i 58,5 KS, s Multipoint ubrizgavanjem, stigao je 1996. I danas je u funkciji, ali 16V sa 75 KS (u osnovnom Cliju i Dacijama). Važnu je ulogu imao i klasični dizelaš 1.9 d sa 64 KS.

Uz dva redizajna (modele od 1994. označavamo kao ‘Phase II’, a od 1996. kao ‘Phase III’), do gašenja proizvodnje prve generacije u travnju 1998. proizvedeno je čak 4.016.013 primjeraka, čvrsto utaborivši Clio među vodećim modelima na europskom tržištu. Zanimljivo, sklapan je u samo četiri tvornice, po jednoj u Francuskoj, Sloveniji, Kolumbiji i Argentini.

Možda i najzanimljiviji dio priče o Cliju uzbudljive su sportske inačice. Već je 1991. stigao 16S (ili 16V, ovisno o tržištu) sa 137 KS. Dvije godine potom stiže Williams, sa 147 KS, nazvan po F1 momčadi koja je ‘drmala’ s Renaultovim motorima.

Zlatne felgei plava karoserija obilježje su 2 kultna modela 1990-ih, Subaru Impreze WRX i Renault Clija Williams, koji je 1996. bio sigurnosni automobil Formule 1. Planirali su ih proizvesti 3800, na kraju prodali čak 12.100.

U matičnoj je državi od 1991. do 1997. bio najprodavaniji automobil na tržištu. Osim sportskih inačica, o kojima pišemo u posebnom okviru, najzanimljiviji je bio luksuznije opremljeni model Baccara. Kod nas su najčešći bili bazni modeli, no kako se životni vijek prve generacije poklopio s ratom i najsiromašnijim godinama, tek će druga serija postati pravi hrvatski bestseller.

Zasad se kolekcionarski zanimljivima čine samo sportski modeli, pogotovo Williams, a vjerojatno će još dugo ostati tako. Za razliku od manjeg Twinga, Cliju ne prognoziramo kultni status.


Komentari

loading...