René Dreyfus pobjeđuje 1938. na uskoj i zavojitoj francuskoj stazi Pau, za volanom inferiornog bolida Delahaye, drugi je bio Caracciola u bolidu Mercedes-Benz, što je, uz pobjedu koju je na VN Njemačke 1935. ostvario Nuvolari, najveći šamar koji su Srebrne strijele ikada dobile…
Foto: Agence de presse Meurisse
René Dreyfus rođen je 6. svibnja 1905. u Nici, u židovskoj obitelji. Već prije devetog rođendana naučio je voziti automobil, a od 19. godine počeo nastupati na utrkama duž francuske Rivijere.
Kad je 1929. održana prva Velika nagrada Monaca, pobijedio je u klasi, a sljedeće godine s dodatnim tankovima montiranima na Bugatti osvaja i ukupnu pobjedu u utrci bez zaustavljanja u boksu.
Pobjeđuje na ukupno 36 utrka, no kao Židov, razumljivo, ne može dobiti priliku u nekoj od dvije njemačke momčadi dominantne u 30-ima, što mu znatno ograničava mogućnost napredovanja.
Ipak na uskoj i zavojitoj francuskoj stazi Pau 1938. njegov Delahaye završava prvi, ispred znatno snažnijeg i bržeg bolida Mercedes-Benza kojeg je vozio Caracciola, što je uz pobjedu na VN Njemačke 1935. koju je ostvario Nuvolari. bio najveći šamar koji su Srebrne strijele ikada zadobile.
II. svjetski rat provodi prvo u francuskoj, a potom u američkoj vojsci. Godine 1940. poslan je u SAD kako bi nastupio na Indy 500, a na preporuku francuskih vlasti ostaje ondje. Kao Židov koji je javno ponizio njemačke timove teško da bi dobro prošao da se vratio u Europu.
New Yorku otvara francuski restoran, koji će poslije rata postati stjecište njujorške trkaće scene, ali i mjesto koje će posjećivati svi vozači kada se zateknu u tom gradu, posebice putujući na utrke na kultnu stazu Watkins Glen.
Dreyfus je sporadično nastupao sve do 1955., kada je nakon pobjede u klasi na slavnoj stazi Sebring za momčad Arnolt-Bristol objesio kacigu o klin.
