Kad su se potkraj II. svjetskog rata pojavili turbomlazni zrakoplovi, a neposredno nakon njega počeli obarati brzinske rekorde, bilo je jasno da će fascinacija pogonom plinskom turbinom ubrzo zahvatiti i proizvođače automobila…
Zanimljivo, najozbiljnije i najdugotrajnije eksperimente s ovim pogonom provodit će tvrtka konzervativnog imidža, britanski Rover. Najviše je interesa probudio već prvi prototip, Rover T1 iz 1950, koji se često pogrešno naziva i JET1, premda ne radi na principu potiska, te samim time naziv Jet nije primjeren.
No pedesete su bile mlazno doba i publika, oduševljena novim idejama, prigrlila je Roverov ‘mlazni’ automobil, kao i one njegovih konkurenata. Rover T1 je tehnološki značajan, pored primjene novih tehnologija i koncepcijski, kao jedan od ranih primjera cestovnog automobila sa središnje smještenim motorom.
Kroz dugačak i temeljit razvoj povećavane su snaga i pouzdanost vozila te je završna inačica 26. lipnja 1952., na glasovitoj belgijskoj autocesti Jabbeke, dosegla brzinu od 245 km/h. Snaga motora u tom je trenutku bila 230 KS. No, Rover T1 bio je dizajnerski ne pretjerano atraktivan, jednobojan i, premda neobičan, bez ikakvih pomodnih ekstravagancija, te su pažnju publike više zaokupili ‘svemirski’ dizajnirani Fiat Turbina i GM Firebird.
U Roveru je pak marljivi genijalni inženjer Spen King, čovjek kojem su besmrtnost donijeli Land Rover i Range Rover, i dalje maštao o automobilu pogonjenom plinskom turbinom i nastavljao konkretne eksperimente. Rover Coupe T3 iz 1956. nije bio lijep, ali je bio korak naprijed, no tek će Rover T4 iz 1961. biti gotovo realna opciju za serijsku proizvodnju.
Vizualno, svakako – njegove će linije dobiti model Rover P6, jedna od tehnički najnaprednijih, a i najljepših limuzina šezdesetih, zasluženi europski automobil godine. S motorom naprijed i sjajnim performansama (na razini onih koje će desetak godina kasnije biti ostvarene ugradnjom V8 motora) rover T4 bio je gotovo zreo za serijsku proizvodnju.
No predviđena cijena, trostruko veća od one benzinske inačice, odvratila je Rover od takve avanture. Još je razvijen trkaći Rover-BRM, koji je u oba nastupa u Le Mansu završio među prvih deset, a potom je Rover odustao od projekta.
Autor: Dino Milić-Jakovlić
