Rudolf Uhlenhaut, jedan od najuspješnijih konstruktora trkaćih automobila, rođen 15. srpnja 1906.

Rudolf Uhlenhaut (1906. – 1989.) zlatnim je slovima upisan u povijest bolida Mercedes-Benz, razvojni inženjer na testiranjima brži od Fangia, konstruirao je bolide koji su dominirali predratnim utrkama za Veliku nagradu, u poslijeratnoj Formuli 1, osvojili Le Mans, Mille Miglia, Carrera Panamericana…

Više od ma kakvih suhoparnih brojki ili nabrajanja uspjeha modela na kojima je radio, o Rudolfu Uhlenhautu govori anegdota s jednog od testiranja na Nürburgringu 1955. Juan Manuel Fangio, najbolji trkaći vozač na svijetu, požalio se da njegov bolid nije podešen kako treba.

Uhlenhaut, koji se upravo vratio s obilnog ručka, u odijelu i s kravatom, uskočio u Fangiov Mercedes-Benz W196 i odvezao krug po Nordschleifeu tri sekunde brže od Argentinca. Po povratku u boks stao je kraj Fangia, pogledao ga i rekao ‘nema ničeg što malo vježbanja ne bi moglo popraviti’.

Kako je bila riječ o testiranju zatvorenom za javnost, ne možemo točnim vremenima potvrditi istinitost ove priče, no čak ju i službeni dokumenti Mercedes-Benza potvrđuju. Pa zašto onda gospodin koji je bio brži od Fangia nije vozio utrke?

Odgovor je jednostavan: njegove su inženjerske vještine bile prevažne tvrtki, pa su mu čak i u ugovor o radu stavili klauzulu da se ne smije utrkivati. Pitanje je uostalom bi li on to i želio: njegov je san bio unapređivati trkaće automobile, a ne pobjeđivati na stazi. A dakako, ne smijemo zaboraviti da ni gospođa Uhlenhaut nije bila oduševljena idejom o utrkivanju.

Suprug je to ipak propisno nadoknađivao na javnim prometnicama, sam je konstruirao svoj službeni automobil na bazi modela 300 SLR, najboljeg trkaćeg dvosjeda onog vremena. Legenda kaže da je jednom stigao od Münchena do Stuttgarta za samo sat vremena u coupeu kojeg mnogi smatraju ultimativnim superautomobilom 1950-ih.

Uhlenhaut je rođen u Londonu, otac mu je bio Nijemac, a majka Engleskinja. Odmah nakon diplomiranja 1931. zaposlio se u Mercedes-Benzu i ondje radio do odlaska u mirovinu 1972.

 

Postavljen je na čelo novoformiranog trkaćeg odjela tvrtke godine 1936., u vrijeme kad su ih Auto Union i Bernd Rosemeyer tako šamarali na utrkama da su razmišljali čak i o potpunom povlačenju sa staza.

Ono će se dogoditi tek nakon tragedije u Le Mansu 1955., nakon čega će se Uhlenhaut posvetiti isključivo razvoju cestovnih modela s trokrakom zvijezdom. No u 1920-ak sjajnih godina prije toga bolidi čiji je razvoj vodio poosvajali su sve što se moglo: svijet predratnih utrka za Veliku nagradu, poslijeratnu Formulu 1, Le Mans, Mille Miglia, Carrera Panamericana…

Rudolf Uhlenhaut, čovjek brži od Fangia, upisao se u povijest kao jedan od najuspješnijih konstruktora trkaćih automobila ikada. Umro je 8. svibnja 1989.


Komentari

loading...