S 46 poginulih to je najveća tragedija izazvana rušenjem mosta u američkoj povijesti. Silver Bridge je kolabirao zbog korozije, zamora materijala i krtog loma samo jedne karike noseće lančane konstrukcije
Kad se spomene pojam “lančani most” većinom pomislimo na najpoznatiji takav, koji se nalazi u Budimpešti, no zapravo je riječ o danas napuštenom načinu gradnje, koji struka definira kao viseći most, koji umjesto ovjesnog užeta ima lanac sastavljen od plosnatih čeličnih karika, spojenih trnovima.
Upravo jedan takav komad popustio je tijekom prometne gužve deset dana prije Božića 1967., izazivajući lančanu reakciju koja je dovela do urušavanja čitavog mosta Silver Bridge, preko rijeke Ohio, u američkom gradiću Point Pleasant (West Virginia).
Potvrdila se poznata teza da je lanac čvrst samo onoliko koliko je čvrst najslabija karika. Naknadna su temeljita istraživanja pokazala da je srednjeugljični poboljšan čelik, od kojeg su bile izrađene karike (članci) bio podložan koroziji i krtom lomu.
To je u uvjetima lošeg održavanja tijekom desetljeća, rijetkih i nestručnih inspekcija, strukture nagrizene dugogodišnjom korozijom, stalnih dinamičkih opterećenja znatno većeg iznosa od projektiranog, čelika koji naglo gubi žilavost pri niskim temperaturama, izazivalo sitne pukotine.
Na uški karike (članka) br. 330 inicijalna pukotina dosegla je dužinu 3 mm, stvorivši kritičnu koncentraciju naprezanja u materijalu sklonom krtom lomu. Došlo je do krtog loma jedne karike noseće lančane konstrukcije te njenog slijednog (lančanog) urušavanja.
Deseci automobila završili su u mrzloj vodi rijeke Ohio, izazivajući najveću tragediju uslijed rušenja mosta u američkoj povijesti. Poginulo je 46 osoba, od kojih dvije nikada nisu ni pronađene. Most je otvoren 1928., spajajući Point Pleasant (West Virginia) s Gallipolisom (Ohio).
U sljedeća četiri desetljeća masa prosječnog američkog automobila se utrostručila, a prometne su gužve postale sve češće, pa bi nerijetko na mostu stajale kolone vozila. Bilo je to znatno više od izvorno proračunatih opterećenja, a održavanje i inspekcije noseće konstrukcije mosta bile su površne i nekvalitetne.
Dvije godine nakon katastrofalnog urušavanja mosta nedaleko je otvoren novi, a dio urušenog starog i danas stoji u rijeci, kao spomen na tragediju.
