Trabant P50 bio je jedan od najsuvremenijih malih automobila svoga doba, s unitarnom konstrukcijom, prednjim pogonom i velikim dijelovima karoserije od duroplasta…

… naprednog plastičnog materijala od recikliranog otpada tekstilne industrije. Uvriježeno je, ali i vrlo pogrešno mišljenje kako su s dolaskom komunizma istočnoeuropski automobili preko noći postali tehnološki zaostali, slabo izrađeni i svjetsko ruglo. U stvarnosti se taj proces zaostajanja za zapadnim tehnologijama odvijao vrlo sporo, posebno u Čehoslovačkoj i Istočnoj Njemačkoj (DDR-u), zemljama koje su do rata imale iznimno naprednu i razvijenu automobilsku industriju.

Upravo su stoga njihovi automobili 1950-ih, pa još i 1960-ih bili tehnološki posve ravnopravni, a u nekim slučajevima i napredniji od zapadne konkurencije. Jedan je od lijepih primjera toga Trabant, automobil čija je proizvodnja u tvornici VEB Sachsenring u istočnonjemačkom gradu Zwickau počela 7. studenoga 1957. Trabant P 50 počeo se proizvoditi 7. studenog 1957. godine u Istočnoj Njemačkoj, u tvornici VEB Sachsenring Automobilwerke Zwickau. Ovaj model bio je prvi iz serije Trabant automobila i službeno je predstavljen kao AWZ P 50, prije nego što je marka preimenovana u Trabant.

Trabant P 50 bio je jedan od najsuvremenijih  malih automobila na tržištu u trenutku početka proizvodnje, s unitarnom konstrukcijom, prednjim pogonom i velikim dijelovima karoserije napravljenima od Duroplasta, naprednog plastičnog materijala rađenog od recikliranog otpada tekstilne industrije.

Mala limuzina s dvoja vrata 3361 x 1493 x 1460 mm, mase 620 kg, u predserijskoj verziji iz studenog 1957. (napravljeno ih je 50), sa 17 KS, mogla je potegnuti 90 km/h. Snaga je 1958., kad počinje serijska proizvodnja, povećana na 18 KS, a brzina na 95 km/h. Model je dobio oznaku Trabant P50Z. Sredinom 1959. dolazi model Trabant P50/1 – povećanjem stupnja kompresije sa 6,8 na 7,2 pojačan na 20 KS, a najveća brzina na 100 km/h. Karavanski model Universal, rastegnut na 3600 mm, dolazi 1960. Brzina mu je bila 90 km/h. Posljednja verzija bio je Trabant P50/2, koji dobiva sinkronizirani 4-stupanjski mjenjač, sa stalnim slobodnim hodom (Freilauf) u 4. stupnju, pa se mogao šaltati bez spojke.

Prve su verzije koristile 4-postotnu mješavinu 86-oktanskog benzina i ulja, pa je jako dimio, a posljednjoj je bila dovoljna 3-postotna. Nekoliko desetljeća prije svjetske pomame za korištenjem recikliranog materijala, Trabant je predvodio nove trendove! Najveća mu je mana bio tehnološki zastarjeli 2-taktni motor, napravljen po tehnologiji tvrtke DKW iz kasnih 1930-ih, no valja se sjetiti da će i DKW/Auto Union i Saab koristiti taj koncept do duboko u 1960-e, a Suzuki još i čitavo desetljeće potom. Trabant P50 je do 1962. proizveden u 131.450 primjeraka.

Nažalost, u državno kontroliranoj ekonomiji nije bilo mjesta za razvoj, pa je Trabant tehnološki ostao gotovo neizmijenjen više od 30 godina. Naslijedio ga je 1962.  Trabant 601 (P 60) te se od naprednog trendsettera pretvorio se u svojevrsno zastarjelo ruglo. Bio je ipak funkcionalan i dostatno simpatičan da stvori uvjerljivo najveći kult od svih istočnoeuropskih automobila.