Audi TT (1998. – 2006.), atraktivan i fake-sportaš, izvedenica modela Volkswagen Golf IV

Audi TT, zabavan, u početku nestabilan coupe 2+2 i roadster na mehanici bestsellera Volkswagen Golf IV, s 5-ventilskim turbobenzincem 1.8 T (150 – 240 KS), ručnim i automatskim (DSG 6) mjenjačem te prednjim i 4×4 (quattro) pogonom…

Jednu od najvećih afera europske autoindustrije posljednjih desetljeća skrivio je Audi TT, koji je predstavljen u rujnu 1998. Za razliku od modela Mercedes-Benz A-klase, kojeg je godinu ranije prevrnuo švedski novinar Robert Collin, kada je bilo više hollywoodske spektakularnosti nego realne opasnosti (ipak se prevrnuo jedan Mercedes!), Audi TT je izazvao desetke teških nesreća, nekoliko tragičnih.

Problem je bio u kombinaciji neuravnoteženog ovjesa i loše aerodinamike razmjerno laganog stražnjeg dijela, koji su pri brzinama višim od 200 km/h izazivali nekontrolirano zanošenje (preupravljivost), a u težim situacijama i prevrtanje. Potvrdio je to i slavni, dvostruki reli prvak Walter Röhl, koji je dugo biotestni vozač Audi tima:

– Nije loše, ali je za normalnog vozača preopasno. Kad se pri 200 km/h oduzme gas, stražnji dio gubi stabilnost. Obuzdati ga može samo jedan čovjek na svijetu, koji se preziva Röhl!

Tourist Trophy oznaka je slavne i pogibeljne moto utrke, koja se od 1907. održava na otoku Man, između Engleske i Irske. Kad se pogleda kako je atraktivno skockan Audi TT, s oznakom (kraticom od Tourist Trophy), koju je od 1965. do 1972. nosila sportska verzija simpatične male limuzine sa zrakom hlađenim 4-cilindrašem smještenim straga poprijeko – NSU 1000 (do 1967. – NSU 1000 TT, a potom NSU TT), može se požaliti što je imao previše ‘konfekcijskih’ značajki.

Stražnji spojler, koji je osigurao dovoljno ‘downforcea’ pri visokim brzinama, pokazuje da je riječ o redizajniranom i poboljšanom modelu kakav se proizvodio od proljeća 2000. Problem? Audi TT je bio dizajniran pomalo drsko, kao atraktivni, svojevrsni ‘fake-sportaš’, coupe 2+2 i roadster dvosjed, izveden iz modela Volkswagen Golf IV, zapravo njegova sportska izvedenica, ili ako hoćete i od modela Audi A3, Škoda Octavia, Seat Leone i Volkswagen New Beetle.

‘Vrag’ je bio u činjenici što je turbobenzinska verzija Audi TT 1.8 T, ako se sjećate to je ona s 5-ventilskom tehnologijom, sa 150 KS/210 Nm, 163 KS/225 Nm i 180 KS/235 Nm, a oni su već ostvarivali ‘opasne’ performanse, od 8,6 s i 220 km/h do 7,5 s i 226 km/h, a straga je bio polukrut ovjes (!) kakvog je imao i osnovni benzinski Volkswagen Golf 1.4 16V sa 75 KS.

Tek s pogonom 4×4 (quattro), koji je bio uz doplatu za verziju od 180 KS, a serijski za 1.8 T s 224 KS te 3.2 VR6 s 250 KS, straga je bio Multilink. Upravo je za taj model 1998. razvijena posebna visko-spojka, Haldex. Problem prvog modela Audi TT s prednjim pogonom je što bi, pri brzinama većim od 200 km/h, iz blage podupravljivosti često ulazio u opasnu preupravljivost i smrtonosnu piruetu, pogotovo kad bi se naglo oduzeo gas.

Sportski skockana unutrašnjost, s niskim školjkastim sjedalima, aluminijskim osloncem za lijevu nogu, preglednim instrumentima i preciznim 5-stupanjskim mjenjačem pružala je užitak vožnje. Rješenje je ponudio ESP, ali prethodno su straga ugrađeni učinkovitiji poprečni stabilizator polukrutog ovjesa te spojler na poklopcu prtljažnika, koji je osigurao dovoljno aerodinamičkog opterećenja, odnosno downforcea (negativnog uzgona) pri visokim brzinama.

Neugodnih i opasnih problema bilo je i s vodilicama stražnjeg Multilink ovjesa kod modela quattro, zbog korozije i habanja uležištenja. Sve je to, prilično temeljito, riješeno u redizajniranom modelu, od proljeća 2000. Audi TT prve generacije napravljen je na platformi A4, koja je 2002. preimenovana u PQ34, ali je međuosni razmak modela Volkswagen Golf i Audi A3 skraćen s 2512 na 2429 mm.

Dužinom 4041 i širinom 1764 mm tada je to bio C-segment, a danas bi bio B (niže klasa). Visina od 1345 mm više je pridonosila razmjerno malom otporu zraka, nego koeficijent otpora zraka od 0,34. Unutrašnjost je bila sportski skockana, kombinacijom kože i brušenog aluminija, sjedilo se sportski nisko, a ovjes je bio ukrućen pa ga je bio užitak voziti.

U ljeto 2003. obogaćen je 3.2 VR6 s 250 KS i automatskim mjenjačem s dvostrukom spojkom i šest stupnjeva (DSG 6). Nakon dorada, posebice ugradnjom masivnijeg stražnjeg stabilizatora, spojlera i ESP-a, TT je postao stabilan, siguran i pri visokim brzinama, sasvim OK.

Sve mu je to omogućio da izdrži do 2006., kad je došao model druge generacije (8J), model treće generacije (FV), predstavljen je u srpnju 2014., a krajem 2018 je redizajniran.


Komentari

loading...