Volkswagen Typ 3, nesuđeni nasljednik Bube, predstavljen 1. rujna 1961.

Volkswagen Typ 3 (1961. – 1973.), limuzina, fastback i karavan Variant, na tehnologiji Bube bio je osrednji uspjeh, a premda stare koncepcije sa zrakom hlađenim bokserom 1967. je uveo elektroničko ubrizgavanje goriva…

Urbana legenda govori o dami koja je, ostavši u kvaru s Volkswagenom Typ 3, otvorila prednji poklopac, pa stražnji poklopac i očajno zavapila da su joj ukrali motor. Ne znamo je li se ovo uistinu dogodilo, no Volkswagen se i sam poigrao tom pričom u američkoj marketinškoj kampanji za model, u kojoj je mladi Dustin Hoffman neuspješno pokušavao locirati motor na modelu 1600 TL.

Nijemci su se uistinu potrudili ‘sakriti’ ga ispod stražnjeg prtljažnika, genijalno maksimizirajući mogućnosti smještaja prtljage u automobil na Bubinoj šasiji. Dizajnerski je automobil pokušavao sakriti lokaciju motora, razmjerno visokim prednjim dijelom s velikim prtljažnikom i konvencionalnim proporcijama, po uzoru na Chevrolet Corvair ili Renault Dauphine, što je moglo dovesti do zabune kod neupućenih poput dame s početka priče.

Dizajner Sergio Sartorelli proslavit će se talijanskim modelima Fiat 126 (Peglica) i Fiat Ritmo. Typ 3 je zapravo tvornička oznaka projekta, dok su na tržištu modeli nosili oznake Volkswagen 1500 i Volkswagen 1600, no kako bi se izbjegle zabune i miješanje s kasnijim Bubama takve kubikaže, interni se naziv danas uvriježio.

Prvo je u rujnu 1961. predstavljena limuzina 1500, za koju se obično koristi engleski naziv ‘notchback’. U veljači 1962. stigao je karavan, na kojem je prvi puta upotrijebljeno još i danas uobičajeno ime Variant.

Treća i posljednja inačica, poznata po engleskom nazivu ‘Fastback’, pridodana je 1965., s idejom da će zamijeniti limuzinu, no potražnja nije jenjavala i sve su se tri inačice nastavile paralelno raditi do samog kraja.

U isto je vrijeme došlo i do drugih značajnih promjena: povećanja zapremine motora, a samim tim i oznake modela promijenjene u 1600, te ugradnje disk kočnica na prednjim kotačima. Godinu potom 6V struja ustupila je mjesto 12V sustavu.

Zanimljivo, 1968. je ugrađeno Boschovo elektroničko ubrizgavanje goriva, a sljedeće godine karoserija je produljena za čak 115 mm, što je povećalo i prostor za prtljagu i za putnike. Usto su svi modeli dobili neovisan stražnji ovjes . Proizvodnja je prekinuta 1973., u fazi kada je Volkswagen radio veliku rekonstrukciju game.

Pored Njemačke, Typ 3 je rađen u Brazilu i Australiji uz određene lokalne specifičnosti. Brazilski su modeli vizualno bili dosta drukčiji, nalik modelu Brasilia, a ponuđena je i limuzina s četiri vrata. Ondje je proizvodnja Varianta trajala sve do 1980. U Australiji je pak rađena dostavna inačica Varianta, sa zatvorenim tovarnim prostorom.

Danas je Typ 3 popularan i razmjerno cijenjen klasik, čija popularnost u svijetu fanova zračno hlađenih Volkswagena ne jenjava. Fastback i Variant su popularniji od klasične limuzine, no svi oblici imaju svoje sljedbenike. Ovo je sjajan automobil za sve one koji su skloni Bubi, ali ipak žele moderniji stil i manje klaustrofobije. Usto, uvijek možete zbunjivati neuke, dajući im da potraže motor…

Unutrašnjost većeg brata Bube bila je dobro je opremljena a okretomjer se ugrađivao samo na australskim modelima iza 1972. I Buba i Karmann Ghia imali su otvorene inačice Cabrio, pa se činilo razumljivim da bi je i novi model trebao dobiti. Uostalom, klasična konstrukcija s odvojenom šasijom olakšavala je takvu izvedbu. Već 1961. je Volkswagen od Karmanna naručio vrlo skladan kabriolet. Smatra se da je napravljeno čak 16 prototipova, no odustalo se od serijske proizvodnje.

Volkswagen Typ 3 je zadržao zrakom hlađeni bokser motor, no uz veću kubikažu i snagu nego kod Bube. 1500 je imao 1493 ccm i 45 KS, a u verziji s dvostrukim rasplinjačem i 54 KS. 1600 je zadržao 54 KS, uz 1584 ccm, a dvostruki rasplinjač postao je standardan, dok nije zamijenjen elektronskim Boschovim ubrizgavanjem goriva. Bokserski 1.5-litreni je motor 1967. ugrađen i u Bubu.

Ventilator je postavljen niže nego kod Bube, što je smanjilo visinu motora i omogućilo dodatni prtljažnik. Popularni je model Variant prodan u 1.202.483 primjeraka, a ostale dvije inačice zajedno u još 1.380.532, bez brazilskih modela. Dakle od 1961. do 1973. ostvario je solidnu nakladu od 2.583.016.


Komentari

loading...