Volkswagen se 6. rujna 1949. vratio u njemačke ruke

Priča o obnovi tvrtke Volkswagen i grada Wolfsburga nakon završetka II. svjetskog rata jedna je od najneobičnijih bajki u povijesti automobilske industrije…

Mnoga su njemačka industrijska postrojenja u ime ratnih reparacija rastavljena i odvezena u druge zemlje, gdje su iskorišteni strojevi i/ili odljevi i počela industrijska proizvodnja pod drugim imenima.

U automobilskom svijetu najpoznatiji su primjeri stvaranje Moskviča na bazi proizvodnih linija predratnog modela Opel Olympia, te ulazak tvornice Bristol u svijet automobila na nacrtima i uz pomoć BMW-ovih razvojnih inženjera.

S Volkswagenom se moglo desiti isto, no Wolfsburg se našao u britanskoj okupacijskoj zoni, a nitko od britanskih proizvođača nije bio zainteresiran. Svi su redom proglasili Volkswagen Bubu neatraktivnom i ekonomski neisplativom i ostavili okupacijske snage s praznom tvornicom.

Britanski bojnik Ivan Hirst smatrao je kako nema smisla da tvornica stoji prazna i zatvorena, pa se odlučio angažirati na obnovi proizvodnje. Zanimljivo, ni on sam nije bio bog zna kakav poklonik Bube, preferirao je vožnju službenog modela Tatra T87.

No pod britanskom je vojnom kontrolom proizvodnja zaživjela, a ubrzo je pronađen i poduzetan njemački voditelj za tvornicu, Heinrich Nordhoff. Bila je to lijepa priča o uspjehu, suradnja pobjednika i poraženih na obnovi, toliko uspješna da su 6. rujna 1949. Britanci i službeno Nijemcima vratili nadzor nad Volkswagenom, odnosno državnoj i vladi Donje Saske.

Sedam desetljeća kasnije, britanska automobilska industrija jedva da i postoji, dok je Volkswagen, u čijem je sastavu i Bentley, najveći proizvođač automobila na svijetu.


Komentari

loading...