Wilhelm Maybach (1846. – 1929.), veći od najvećih konstruktora automobila, Daimlerov učitelj

Daimleru omogućio slavu, unaprijedio ottov motor i konstruirao prvi Mercedes, pa ostao u sjeni, bio je najbolji, ali je imao loš PR…

Jedno od najvećih imena svjetske autoindustrije, po mnogima najveći konstruktor automobilskih motora, imao je nesreću što je radio u sjeni Gottlieba Daimlera. U povijest je ušao kao prvi čovjek koji je vozio motocikl – bilo je to 1885., kad je provozao prvi Daimlerov drveni dvokotač s motorom – prešao je 3 km od Cannstatta to Untertürkheima, postigavši brzinu od 12 km/h.

Konstruirao je 1900. potpuno novi automobil, koji će ponijeti najslavnije ime u automobilskoj povijesti – Mercedes, po 10-godišnjoj kćeri bogatog mađarsko-češkog poduzetnika židovskog podrijetla. Maybach je tada stekao glas najboljeg konstruktora sportskih automobile na svijetu.

Wilhelm Maybach je rođen 9. veljače 1946. u Heilbronnu. Kao 9-godišnjak se s obitelji preselio u Stuttgart te 1856. ostaje bez majke, a 1959. bez oca.
Već kao 15-godišnjak počeo je raditi u industrijskom dizajnu, na visokoj školi u Reutlingenu i s 19 godina postao konstruktor motora s unutarnjim izgaranjem. Počeo je 1869. raditi u tvornici teških lokomotiva.

Karijera mu je krenula prema vrhu 1972., kad je postao glavni projektant u tvornici plinskih motora Deutz AG, u kojoj su radili Nikolaus Otto, jedan od vlasnika, i Gottlieb Daimler. Otto je 1976. patentirao motor s unutarnjim izgaranjem, koji je radio u četiri takta, a Maybach ga je sljedeće godine unaprijedio te je 1882. napravio prvi mali benzinski motor.

Iskorak je uslijedio 1885., kad je konstruirao prvi rasplinjač (karburator), koji je omogućio povećanje brzine vrtnje motora s unutrašnjim izgaranjem, sa 120 do 180/min, na 600/min, te bitno povećanje specifične snage. To je motoru osiguralo performanse koje su Daimleru 1892. omogućilo proizvodnju prvog automobila.

S Daimlerom je 1900. osnovao tvrtku Daimler Motoren Gesellschaft (DMG), a talent je potvrdio 1994., kad je napravio prvi motor s bregastim vratilom za pogon ventila razvodnog mehanizma, prvim rasplinjačem i cilindrima izlivenim u bloku motora. Posebno važna inovacija bila mu je rashladni sustav s cijevnim, a potom saćastim hladnjakom i ventilatorom, što je omogućilo dodatno povećanje snage.

Maybach je licence za svoje motore prodao 1890. francuskim tvrtkama Panhard & Levassor i Peugeot, 1891. američkoj tvrtki Steinway, 1896. britanskoj tvrtki Daimler Motor Company i 1899, austrijskoj Austro-Daimler. Sljedeća je inovacija bio 6-cilindarski motor iz 1903., za trkaće automobile, kojeg je ubrzo prilagodio za zrakoplove i opremio dvostrukim paljenjem. Maybach se uskoro proslavio motorima za zračne brodove – Zeppeline i avionske motore.

Za velike uspjehe 1916. je dobio je počasni doktorat tehničkog sveučilišta u Stuttgartu. Nakon Prvog svjetskog rata Njemačkoj je zabranjeno proizvoditi avionske motore te Maybach počinje s proizvodnjom brzohodnih dizelskih motora za željeznice i brodove.
Na salonu u Berlinu 1921. predstavio je svoj prvi automobil W3, koji je sa 6-cilindarskim motorom postizao 105 km/h, a 1927. i model W5, koji je postizao 135 km/h. Maybach je 1929. napravio prvi njemački V12 automobilski motor.

Premda umire 1929., tvrtka Maybach-Motorenbau GmbH (osnovana 1909.) se do 1940. profilirala u proizvođača najluksuznijih njemačkih automobila, koji su konkurirali Rolls-Royceu. Proizvodnju 2002. obnavlja tadašnji DaimlerChrysler modelima 57 i 62, luksuznim izvedenicama Mercedesa S-klase. Uspjeh je bio ispod očekivanja te će se proizvodnja automobila Maybach službeno ugasiti početkom sljedeće godine.

Danas je Maybach luksuzna Mercedesova podmarka Mercedes-Maybach, što se pokazalo uspješnom formulom.

veli


Komentari

loading...