Nekako ne zamišljamo odlaske vozača kako je to učinio Willy Mairesse: u hotelskoj sobi u Ostendeu predozirao se tabletama i u dobi od samo 41 godine završio životnu priču ispunjenu razočaranjima
Willy Mairesse, belgijski as rođen 1. listopada 1928. u Momigniesu, kasno je otkrio svijet utrka, gotovo slučajno, kada ga je prijatelj 1953. zamolio da mu se kao suvozač usportskom modelu Porsche 356 priključi u nastupu na reliju Liège-Rim-Liège.
To se Mairesseu toliko svidjelo da se nagodinu prijavio i sam, pa su počele dolaziti pobjede, pa mu je Jacques Swaters pružio priliku, pa su srčane vožnje privukle pozornost jednog uglednog Swatersovog prijatelja, onog gospodina s tamnim naočalama iz Maranella…
Uglavnom, čovjek koji je slučajno počeo voziti reli nekoliko godina ranije 1960. je postao tvornički vozač tima Ferrari. Ono što je uslijedilo nije još jedna sretna priča o karijeri ispunjenoj uspjesima i pobjedama.
Svakako, bilo je i njih, Mairesse je osvajao i Targa Florio i Tour de France i 1000 km Nürburgringa, ali na svaku od tih pobjeda došlo bi po nekoliko puta toliko razočaranja, odustajanja iz vodstva utrka zbog mehaničkih kvarova ili teških nesreća.
Posljednju u nizu doživio je na 24 sata Le Mansa 1968., kada su mu pri punoj brzini na privatnom bolidu Ford GT40 otpala vrata. Dva je tjedna proveo u komi i nikada se nije dovoljno oporavio da ponovo može voziti utrke.
Oni koji su ga poznavali znali su da su utrke jedino što mu je bilo bitno u životu, čak su njegov izgled i koncentraciju u trenucima vožnje ozbiljno uspoređivali s opsjednutošću vragom.
Tako da nikoga nije pretjerano začudilo što je odlučio ubiti se, jer bez utrka za njega daljnje postojanje naprosto nije imalo smisla. Willy Mairesse, nesretni belgijski vozač, 2. rujna 1969. počinio je samoubojstvo.
