Elektronički sustav naplate cestarine omogućava najpošteniju naplatu, razmjerno korištenju, bez zaustavljanja, što povećava protočnost i smanjuje gužve te omogućava učinkovitu kontrolu vozila u svrhu povećavanja sigurnosti vožnje i smanjenja rizika kriminala, lokalno i regionalno
Najavljeni sustav elektroničke naplate na hrvatskim autocestama, elektronički putem očitanja registarskih oznaka i bez zaustavljanja izazvao je brojne polemike i rasprave, pogotovo kod onih koji zagovaraju vinjete. Vinjete su sustav paušalnog plaćanja cestarine, kakvog, u različitim oblicima, koriste Austrija, Bugarska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija i Švicarska.
Vinjete su mnogima privlačnije rješenje, jer se za fiksni iznos u zakupljenom razdoblju (tjedan, mjesec, godina) autoceste mogu koristiti neograničeno, a sam je sustav razmjerno jeftin. Vinjete potiču korištenje autocesta te su povoljne za gospodarstvo. No, Hrvatska je specifična po intenzivnom turističkom prometu tijekom ljetnih mjeseci te uskršnjih i lipanjskih blagdana, te slabim gospodarskim resursima i akticnostima u većini područja oko autocesta
U ostalom je razdoblju manje opterećena. Uvođenje vinjeta nepovoljno bi djelovalo na prometne tokove tijekom ljeta, posebice u kritičnim vikendima tijekom ljeta kad se već stvaraju gužve, posebice na dionici autoceste A1 od Zagreba do Karlovca i Bosiljeva te na dionici A3 od Bregane do Bajakova te u područjima tunela Sv. Rok i Mala Kapela. Samo nekoliko postotaka dodatnog prometa, od strane domaćih korisnika, zbog činjenice da posjedujući godišnju vinjetu mogu ‘besplatno’ putovati i u vremenima kad nisu planirali, u vršnim bi opterećenjima izazvao kaos.
A vinjete bi, u kritičnim vikendima generirale dodatni val vozila na cestama, kojim bi ugrozili najvažniji hrvatski izvor prihoda, turizam. Hrvatskoj je glavni adut što je cestovna turistička destinacija, što je posebice važno za stanovnike središnje i zapadne Europe, odakle imamo i najveći priliv turista, kojima je važno da čim prije i ugodnije, naravno i sigurno stignu na Jadran.
Elektronički sustav naplate, očitanjem registarske oznake, omogućava naplatu bez zaustavljanja i time smanjuje gužve, premda u kritičnim vikendima, kad se stvaraju velike gužve na potkapacitiranim dionicama A1 od toga nema velike koristi. Naime, sadašnje naplatne kućice, u situaciji kad su uklonjene granične rampe zbog ulaska u Schengenski prostor, djeluju kao korisni prigušivači dolaznog vala turističkih automobila, od Zagreba prema jugu.
Koristi će posebice doći do izražaja kad se, prvenstveno izgradi treća traka na dionici autoceste do Karlovca. Sustav elektroničke naplate cestarine, koji je usto financiran sredstvima Europske unije, omogućava poštenu naplatu cestarine (‘plati koliko voziš’), što je dobro i za sustav održavanja. Autoceste i infrastruktura troše se razmjerno korištenju, pa je logično i da se cestarina, iz koje se financira održavanje, naplaćuje razmjerno korištenju.
Trebao bi to biti korak k uvođenjem elektroničke naplate i na hrvatskim cestama. Nelogično je, naime, da se pri godišnjoj registraciji vozila plaća isti iznos za korištenje hrvatskih cesta, neovisno prelazite li nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća kilometara godišnje.
Novi sustav elektroničke naplate cestarine omogućava učinkovitu kontrolu vozila u sustavu, što se može iskoristiti za povećanje sigurnosti cestovnog prometa, umrežavanjem sa sustavom kontrole poštivanja prometnih propisa, temeljem Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Također omogućava kontrole po svim drugim osnovama, uključujući kriminal i terorizam. Bit će to velik udarac za automafiju, jer će praktički onemogućiti izravan transport ukradenih automobila autocestama, a olakšat će kontrole krijumčarenja robe, ljudi i usluga.
Smanjit će se i broj zaposlenih u sustavu naplate, koji će se moći preraspodijeliti u sustav održavanja te ga poboljšati, što je i nužno nakon godina intenzivnog korištenja, pogotovo u uvjetima visokih temperatura. Zbog svega navedenog novi sustav elektroničke naplate cestarine je najbolje rješenje za hrvatske autoceste i, posljedično, hrvatski turizam, od kojeg Hrvatska, praktički, živi.
