Predanost i strast utkani su u samu srž japanske tekstilne baštine, s prirodnim sastojcima koji služe kao izvor nadahnuća za boju i oblik. Mazda otkriva kako se nova generacija umjetničkih zanatlija okreće tradiciji.
Japan ima dugu i živahnu povijest tekstilne umjetnosti, pri čemu svaka regija razvija svoj poseban stil. Iako se materijali i tehnike mogu razlikovati, poštovanje prošlosti i predanost izvrsnosti zajedničke su niti koje se i dalje provlače kroz japansku tekstilnu tradiciju.
Proizvodnja tekstila nije samo osiguravala odjeću i predmete za svakodnevnu uporabu, već bi često postala i vrijedan izvor prihoda za cijelu zajednicu. Ljudi su koristili prirodne materijale koji su bili ekološki prihvatljivi, bezopasni za ljude i lako dostupni. Svaki od tih materijala je iznjedrio osebujna obilježja koja su s vremenom postala simboli svoje regije. Jedan od primjera je šafranika ili benibana, koja je već nekoliko stoljeća sastavni dio tekstilne kulture u prefekturi Yamagata, u sjevernom području Japana. Uzgajani kao usjev za prodaju, cvjetovi su bili cijenjeni zbog grimizne boje izvađene iz njihovih latica i još uvijek ih koriste brojni zanatlije.
Prefektura Tokushima postala je sinonim za umjetnost bojenja indigom (aizome), za koju se vjeruje da datira otprije oko 800 godina. Kao dio Shikokua, najmanjeg od četiri glavna japanska otoka, Tokushima je blagoslovljena obiljem vode i plodnog tla što ju čini idealnom za uzgoj indigo biljaka. Od milja poznata kao “Japan Blue”, bogata nijansa indiga čak je ugrađena u logo Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Tokiju 2020 godine.
Poput Yamagatine šafranike, potražnja za indigo bojom u proizvodnji tekstila smanjivala se u dvadesetom stoljeću kako su jeftinije sintetičke boje postajale sve dostupnije. Međutim, sve veće zanimanje za tradicionalne tehnike, prirodne sastojke i održive prakse posljednjih godina pomoglo je ponovnom porastu popularnosti japanskih organskih boja za tekstil. Nova generacija umjetničkih zanatlija na uzbudljive načine primjenjuje suvremenu estetiku na slavne tehnike.
Takuya Shoji iz Hi-Color Handworks je među onima koji su preuzeli mantiju, prenoseći organske tekstilne boje u novo doba. Sa sjedištem u okrugu Kaifu u Tokushimi, Shoji i njegov mali tim proizvode niz organskih boja, uključujući vlastiti indigo uzgojen bez kemikalija ili pesticida.
“Glavni sastojak naših boja za tkanine je indigo plava, uz žutu (od nevena), crvenu (od korijena biljke luđe) i smeđu (od blata). Ove četiri boje se koriste u kombinaciji za stvaranje osnovne boje. Nakon bojanja žutom bojom nevena, može se nanijeti i svjetliji indigo, koji stvara zelenu boju”, objašnjava Shoji.
On je ušao u ovu struku nakon rođenja sina koji je imao teški atopijski dermatitis. Predan je stvaranju odjeće koju je užitak nositi i koja je u skladu s prirodom. Proces bojenja uključuje višestruko ispiranje tkanine, a Shoji za ovaj korak koristi podzemnu vodu iz rijeke u blizini svoje radionice.
U današnjem svijetu brze mode i trenutnog ispunjavanja želja, Shoji se zalaže za kulturu uvažavanja fermentacije ideja i procesa, ističući da je za velik dio japanskih tradicionalnih tehnika potrebno vrijeme da urode plodom. “Razmotrite japansku kulturu fermentacije, na primjer: potrebno je oko šest mjeseci da se proizvedu miso i soja umak. Slično tome, nakon berbe i sušenja, fermentiramo listove indiga tri mjeseca koristeći samo vodu i zrak, neprestano ih okrećući kako bismo povećali broj mikroorganizama,” kaže.
Rad Shojija i njegovih kolega tekstilaca prožet je vrhunskim umijećem i zdravim poštovanjem tradicije, ali njihove kreacije nisu namijenjene samo posebnim prilikama ili da budu izložbeni komadi. Naprotiv, stvoreni su da se koriste i uživaju kao dio tkiva svakodnevnog života. “U Hi-Color Handworksu predani smo stvaranju spoja prošlosti i sadašnjosti,” kaže Shoji. “Želim stvarati dizajne čija privlačnost s vremenom raste.”
Ova predanost poštovanju prošlosti uz traženje inovacija u skladu je s Mazdinom filozofijom dizajna. Vođeni neuništivim duhom koji se povezuje s ponovnom izgradnjom Mazdinog rodnog grada Hirošime, dizajneri tvrtke preciznim tehnikama brišu granice između oblika i funkcije. Te su vrijednosti oprimjerene u nedavnoj suradnji između Mazde Motor Europa i Suzusan-a, japanske tekstilne i dizajnerske tvrtke s uredima u Nagoyi, Tokiju i Njemačkoj, u okviru koje su dvije japanske tvrtke istraživale zajedničke vrijednosti korištenja Yohakua (praznog prostora) i traženja nadahnuća iz prirode. Slično kao i talentirani Takumi iz Mazde koji u praksi rade s raznim materijalima uključujući metal i glinu, Suzusan izrađuje svaki komad ručno i strastveno. To je vrhunska kvaliteta s ljudskom prirodom u srcu.
Na čelu Suzusan-a je Hiroyuki (Hiro) Murase, čija se obitelj već pet generacija bavi vezanjem shiborija u gradu Arimatsu, prefekturi Aichi. Otkako je pokrenuo Suzusan 2008. godine, Murase je uspješno primijenio svoju suvremenu perspektivu ove tradicionalne tehnike na svjetskoj sceni.
Sada sa sjedištem u Düsseldorfu, Murase je iskoristio priliku da radi s multinacionalnim dizajnerskim timom u Mazdi Europa. Zajednička strast za traženjem ljepote u dizajnu također je potaknula razmišljanje o tome kako međunarodni interes pomaže u promoviranju japanske umjetničko-zanatske baštine.
“Rasprava o značenju i biti japanskih umjetničkih zanata stvara nove tradicije. U određenom smislu, proširuje opseg kako bi bili uključene i interakcije koje se ne bi dogodile samo uz doprinos Japanaca,” kaže Murase. “Tradicija nije samo stvar prošlosti; razvija se u sadašnjosti i nastavlja u budućnosti.”
