U naravi je čovjeka da teži za većim, boljim, jačim… I bržim, dakako. Ovo je priča o herojima brzina, od suludo hrabrih pionira s kraja 19. stoljeća, pa sve do današnjih lovaca na četveroznamenkaste brzine…
Baš kao što će djeca na svakom novom automobilu kojeg vide prvo pogledati ‘koliko ide’, odnosno koja je najveća brojka ispisana na brzinomjeru, tako su i oni malo stariji skloni u praksi provjeriti koliko se najbrže može voziti s raspoloživim sredstvima. A ako su ta sredstva malo veća, pokušat će postići da njihov automobil ide brže od svih ostalih. Oni kojima je to uistinu i uspjelo postići ušli su u legendu.
Elektromobil je 1899. postigao 105,9 km/h
Belgijanac Camille Jenatzy dobio je nadimak ‘crveni vrag’, zbog guste crvene brade. Bio je jedan od najznačajnijih vozača ranih utrka, no slavu je prvenstveno stekao višestrukim obaranjem svjetskog brzinskog rekorda, kao i bespoštednom borbom s Gastonom de Chasseloup-Laubatom za titulu najbržeg vozača na svijetu. Obojica su u borbi za rekord koristili tada najrazvijenije električne automobile. U toj je borbi 29. travnja 1899. aerodinamičnim vozilom ‘La Jamais Contente’ (Nikad zadovoljan) probio barijeru od 100 km/h. Vozilo je imalo dva elektromotora Postel-Vinay od po 25 kW, koji su izvlačili 124 Ampera i radili na naponu od 200 V, a postignuta je brzina iznosila 105,9 km/h.
Na paru službeno 205,4 km/h, neslužbeno blizu 300
U ranim danima automobilizma parni, električni i benzinski automobili ravnopravno su se borili za kupce, no i za titulu najbržeg automobila na svijetu. Parni automobili su nevjerojatno dobro ubrzavali, čak i za današnje pojmove: Doble i Stanley su se po tome mogli mjeriti s današnjim superautomobilima. Upravo je na vozilu marke Stanley Fred Marriott 1906. probio magičnu granicu od 200 km/h. Na plaži Daytona na Floridi, mjestu koje će ostati legenda automobilizma, vozio je 205,4 km/h. Sljedeće je godine imao gadnu nesreću pri oko 300 km/h, nakon čega je odustao od lova na rekorde. Zanimljivo, njegov je rekord u kategoriji parnih vozila trajao više od stoljeća – oboren je tek 2009.
Hrvat koji je bio najbrži čovjek na svijetu
Gary Gabelich, dijete hrvatskih emigranata iz San Pedra u Kaliforniji, sa 16 godina počeo je nastupati u utrkama ubrzanja, a s devetnaest je pobijedio u prvoj ikada održanoj utrci dva dragstera na mlazni pogon. Osvajao je utrke i naslove na stazama i slanim jezerima, ali i na vodi, u utrkama glisera. Potkraj 1969. angažiran je kao vozač vozila Blue Flame, namijenjenog obaranju svjetskog brzinskog rekorda, nakon što je Craig Breedlove tražio previše novacA drugoodabrani Chuck Suba poginuo.je 28. listopada 1970. je na jezeru Bonneville odvezao dvije vožnje prosječnom brzinom od 1001.67 km/h, postavivši rekord koji će trajati čak trinaest godina. Gabelich se početkom 1984. motociklom iz nerazjašnjenih razloga velikom brzinom zabio u kamion, ostavši na mjestu mrtav.
Braća koja su obarala svjetske rekorde
Jedna je čitava generacija 1960-ih odrastala bez daha prateći borbe za titulu najbržeg čovjeka na svijetu, koje su se vodile na slanom jezeru Bonneville u američkoj saveznoj državi Utah. Čak se i kod nas to intenzivno pratilo, s nekoliko godina odmaka, putem serijala priča u tadašnjem Moto Magazinu, preteči kultnog časopisa Start. Glavne zvijezde bili su Craig Breedlove i Art Arfons, no iz prikrajka je uvijek vrebao i stariji Artov polubrat Walt (preminuo lani), koji je prvo s bratom razvijao vozila za rekorde.A poslije ih napadao sam. Obojica su držali titulu konstruktora rekordnog vozila. Art je zadržao ime Green Monster, koje su nosili zajednički bolidi, dok je Walt, za kojeg je vozio Tom Green odabrao ime Wingfoot Express. Green je 2. listopada 1964. postigao brzinu od 668,03 km/h, a tri dana potom Art je Green Monsterom pojurio 699,03 km/h. Neka, rekord je ostao u porodici.
Rolls-Royce najbrži na kopnu, vodi i u zraku
Tridesetih godina prošlog stoljeća, vozila pokretana motorima Rolls-Royce stodobno su držala svjetske brzinske rekorde na vodi, na zemlji i u zraku. Sir Malcolm Campbell je Bluebirdom 1935. na slanom jezeru Bonneville postigao rekordnih 484,6 km/h. To je vozilo pokretano 36,5-litrenim motorom V12 s prednabijanjem, snažnim otprilike 2300 KS. Avion Supermarine S6/6A ‘N248’ je 1929. osvojio prestižni Schneider Trophy, postigavši usput tadašnji rekord od 528,9 km/h – time je ujedno i počela priča o razvoju legendarnog avionskog motora Merlin, posljednjeg remek-djela kojeg je potpisao Frederick Henry Royce. Bluebird K4 je pak ime čamca kojim je Sir Malcolm Campbell 1939. na jezeru Coniston postavio svjetski brzinski rekord na vodi s 228,1 km/h. Ove modele spominjemo zbog slike, no Rolls-Royce je imao još rekorda, a i aktualni zemaljski je u vlasništvu vozila pokretanog njihovim motorom.
