Pao sam na zavoju, na kraju ciljne ravnine, pri brzini od 230 kilometara na sat. Nisam siguran je li razlog pada bio kočenje ili, možda, masna mrlja na stazi.
Imam snimku, ali se iz nje se ne uspijeva razaznati što se dogodilo, izjavio je Darko Milinović, ličko-senjski župan, nakon što je trkaćim Suzukijem RF pao na ulasku u S-zavoj automotodroma Grobnik.
Nažalost, za očekivanu sliku ‘junačkog pothvata’, neodgovornog pa i neshvatljivog iživljavanja bivšeg ministra zdravstva i socijalne skrbi, koji je već u 58. godini života, što otvara potrebe šire analize, dobrodošlo je pojačanje dojma brzina, valjda potvrde ‘junaštva’, pogotovo što slika, eto ne može pokazati što se zbilo!? Spomenom kočenja, opasnog u tom manevru, pokazao je ipak malo samokritičnosti.
No slika ipak pokazuje sve. Prije Milinovića, neznani je motociklist, brzinom oko 190 km/h, optimalno zakrivljenom putanjom ‘napao’ desni zavoj, što mu je omogućilo da se u prijelomnom (infleksijskom) području optimalno postavi, naglo promijeni bočni nagib i položaj tijela te uđe u optimalnu putanju lijevog izlaznog zavoja, ubrzavajući pri izlasku. Školski.
Najveća brzina kojom se određeni zavoj može proći moguća je samo optimalnom putanjom. Ulazna putanja mora biti kružni luk najvećeg mogućeg radijusa (to vozači rade ‘sijekući’ zavoje), čime se na mogući minimum smanjuje poremećajna inercijska bočna (centrifugalna) sila.
U desni se zavoj ulazi sa samog lijevog ruba staze i u pravom trenutku motocikl treba oboriti udesno, prebaciti tijelo čim više i niže udesno te naciljati sam unutrašnji, desni rub staze. Tu je važna vještina i iskustvo, jer ako se dojuri prebrzo, treba kočiti prije zavoja, nikako u zavoju! Ako se to ne napravi, situacija je svakako izgubljena – motociklist će ili izletjeti preko vanjskog ruba staze i pasti, ili prikočiti i pasti.
To se i dogodilo. Milinović je, smanjujući snagu (oduzimanjem gasa) i aerodinamičkim otporom pred zavoj došao brzinom smanjenom na oko 180 km/h. To ne bi bio problem da je putanja bila optimalna.
Ali, avaj. Prvo, nije iskoristio cijelu širinu staze, i nije hvatao sami lijevi rub. Drugo, gore, prerano je ‘napao’ desni zavoj te je, pri toj brzini, došao u izgubljenu situaciju!
Pravi trkači koče čim kasnije i napadaju zavoj čim kasnije. A kasniji napad na zavoj omogućava i kasnije kočenje, pred zavojem, nikako u samom zavoju. No, za to, osim vještine vožnje treba i hrabrosti!
Slikovito, kao kad se baca ručna bomba – treba imati vještine i hrabrosti te je, nakon aktiviranja, baciti u posljednjem mogućem trenutku. Ako se, zbog panike, baci prerano, onaj na koga je bačena uhvatit će je i baciti natrag!
Milinović je, premda nije jurio samim lijevim rubom staze, u zavoj počeo ulaziti (skretati) 20-30 metara prerano. Shvativši da više neće moći svladati prvi dio zavoja i doći u optimalnu prijelomnu točku, instinktivno je prikočio. Pad!
U zavoju je već sama bočna reakcija guma, koja se suprotstavlja inercijskoj bočnoj (centrifugalnoj) sili došla na rub kruga trenja. Dakle, nije preostalo nikakve rezerve za kočnu silu i tada se ne smije kočiti! Čim se dodirne kočnica (vjerojatno prednja), događa se ono što smo vidjeli na snimci.
Nikakva uljna mrlja i to pri 50-ak kilometara na sat manje nego u ‘lovačkoj priči’. Umjesto ‘junačkog pothvata’, Milinović se diletantskom sportskom vožnjom osramotio.
A što je prošao s razmjerno malim ozljedama, zaslužna su tri čimbenika: prvo, izvrsna grobnička staza sa sigurnim zonama izlijetanja, drugo, motociklistička zaštitna oprema i treće, presudno – sreća. Mišići, koje ‘junak’ stavlja u prvi plan, najmanje, jer njihova ‘čvrstoća’, ovisno o dinamici pada, može pomoći, ali i odnemoći!
No, cijeli kontekst ovog slučaja, da se bivši ministar i sadašnji župan, u 58. godini života, na stazi iživljava trkaćim motociklom od 200 KS, koji stoji (znatno) više od automobila prosječne hrvatske obitelji, intenzivno haba skupocjene gume, a jedna stoji kao četiri od automobila prosječne hrvatske obitelji, neodgovoran i neprihvatljiv. I to nakon što je već sličnu nesreću doživio prije dvije godine.
Kakvu to poruku, župan, pri kraju šestog desetljeća života, šalje građanima? Trebaju li ga njegovi ‘podanici’, pogotovo mladež, slijediti, u životu i prometu?
A tek bahato, autistično rasipanje vrijednih materijalnih resursa, potpuno neprimjereno krajnje neizvjesnoj gospodarskoj, društvenoj, mnogima i egzistencijskoj situaciji?
Stoga bi analizu cijelog slučaja trebalo provesti šire od obuhvata prometne struke. Uz takve vodeće političare, jadna nam majka…
Slika je ilustracija
Uvodnik i impressum Moto kluba iz 2010., tada vodećeg motociklističkog magazina, ugašenog u krizi: