Rat u Ukrajini pokazao je kako su obalno ophodni brodovi klase OOB-31 Omiš potpuno neusklađeni i anakroni s novom erom ratovanja, nemoguće ih je štititi i u matičnoj luci, pogotovo u ratnoj misiji, uz goleme potencijalne ljudske i materijalne gubitke, a u mirnodopskim su uvjetima neracionalni i neučinkoviti. Za MORH i nacionalne interese najbolje je, u pravosudnom postupku temeljem ugovora, povući se iz nedovršenog posla
Autor: Željko Marušić
Premda bi mnogi voljeli čuti suprotno, bivši ministar obrane Banožić optimalno je postupao te štitio MORH i nacionalne interese u vezi ugovora o izgradnji pet ophodnih brodova koje je MORH s Brodosplitom potpisao 2014., a trebali su biti dovršeni 2018. Isporučen je samo jedan (!), a i taj po lošijoj tehnološkoj specifikaciji od optimalne za takav tip vojnog plovila, što negativno utječe na maritimna i vojno-operativna svojstva te smanjuje pouzdanost i povećava troškove.
Temeljna su pitanja:
- Zašto smo 2014. uopće ugovarali takve vojne brodove, zastarjele već u trenutku ugovaranja?
- Zašto smo ih ugovorili s Brodosplitom, što je sporno svakom kompetentnom u brodogradnji te upoznatom s poslovanjem Brodosplita od 2013.?
- Zašto je Milanovićeva vlada, do krajnosti neodgovorno i protivno nacionalnim interesima, 2013. Brodosplit predala u ruke DIV-u?
Jučerašnja katastrofa ruskog desantnog broda Novočerkarsk, klase Ropuča, koji je u crnomorskoj luci u Feodosiji na Krimu završio u vatrenoj kugli, s dosad nepoznatim ljudskim i materijalnim gubicima, nakon što ga je pogodio navođeni raketni projektil, ispaljen, izvjesno, sa supermanevarskog lovca četvrte generacije Suhoj Su-27, s udaljenosti veće od 100 kilometara, pokazuje kakvu sudbinu u ozbiljnom ratnom sukobu može očekivati naš obalno ophodni brod klase OOB-31 Omiš.
Ne samo u prvoj vojnoj misiji, nego i u luci, nemoguće ga je zaštititi od uništenja navođenim raketnim projektilom, ‘pametnom bombom’, dronom…
I dok desantni brod Novočerkarsk, po NATO klasifikaciji Ropucha class (poljski izraz za žabu krastaču), ima operativnu funkciju prebacivanja 10 tenkova i 340 vojnika ili 4 vojna kamiona i 313 vojnika ili 500 tona vojne opreme, dakle važnu logističku funkciju, dva i pol puta kraći (43,3 m) OOB-31 Omiš za vojne je operacije novog doba sasvim neprikladan i neučinkovit. Usto gotovo suicidalan, jer se ne bi vratio s prve ratne misije, uz neprocjenjive ljudske i materijalne gubitke, ako prethodno ne bi, poput Novočerkarska, bio uništen u luci.
Sjetimo se kako je lani usred Crnog mora završila raketna krstarica Moskva, mnogostruko bolje proturaketne i protubalističke zaštite od DB Novočerkarska i OOB Omiša.
Funkciju ophodnje akvatorija i čuvanje morskih granica RH, umjesto masivnim i rastrošnim ophodnim brodovima, možemo znatno učinkovitije, uz manje trošenje materijalnih i ljudskih resursa, obavljati kombinacijom manjih, bržih i teže uočljivih plovila i letjelica nove generacije, s posadom i bez posade te obalnih sustava.
Da su i napravljeni, takvi obalno ophodni brodovi praktički jedino bi bili korisni u mirnodopske paradne svrhe. Stoga se za MORH i nacionalne interese, u pravosudnom postupku temeljem ugovora, najbolje povući iz nedovršenog posla s Brodosplitom. Ako je gotovo deset godina nakon ugovaranja isporučen tek jedan od pet ugovorenih brodova, veliko je pitanje kada bi, i uz koje dodatne troškove, izvan potpisanog ugovora i na račun poreznih obveznika (!), bila isporučena ostala četiri. A nedovršene ophodne brodove, nakon pravosudnog rasplitanja vlasništva, treba prodati na dražbi (kupac bi ih mogao prenamijeniti) ili, nakon vađenja i prodaje iskoristive opreme, izrezati kao materijal za recikliranje.
Stručnjaci nude rješenje za škversku golgotu tešku 50 milijuna eura, na potezu je Vlada
Postupak novog ministra obrane Anušića, koji je odmah nakon imenovanja, krajem studenoga 2023., očito nepripremljen i neupućen u problematiku izgradnje vojnih brodova, njihovu vojno-operativnu perspektivu, stupanj dovršenosti preostala četiri te posebice poslovno i tehnološko stanje u Brodosplitu, a i nekorektno prema bivšem ministru Banožiću, koji se najbolje moguće nosio sa zatečenim stanjem izgradnje ophodnih brodova, održao tiskovnu konferenciju te neutemeljenim stilom Deus ex machina najavio dovršetak preostala četiri (ne spomenuvši ni moguće izvanugovorno financiranje, niti održive rokove dovršetka) bilo je, očito, u funkciji političkog marketinga te amnestiranja loše i štetne uloge bivšeg premijera i aktualnog predsjednika Milanovića u tom vojno-gospodarskom ‘dealu’.
