Slobodna sam obratiti vam se s pismom očajnika, a potaknuta ovo blagdanskim događanjima u Osijeku…
Prijateljica sam tragično preminulog Aleksandra Bogdanovića. Ne znam kakav će biti epilog za dečka koji je prouzročio nesreću, ali što god da bude Aleksandra više ništa ne može vratiti. Kako sam osobno involvirana, nemojte mi zamjeriti osobni ton, ali mislim da je njegovo stradavanje prošlo “ispod radara” javnih osuda za mladog vozača.
Tek je druga nesreće, s većim brojem poginulih na žalost, pokrenula nekakav val osuda.
Sama činjenica da se vješto skrivalo od javnosti što se točno zbilo kod Aleksandra govori kako sustav uvijek nekoga štiti, no ovo je sad na policiji i pravosuđu.
Vama pišem zbog prometa.
Ne znam je li ministar prometa prava adresa, ali g. Marušić jest pa mi dozvolite da podijelim s vama moja/naša promišljanja nastala u ovoj tuzi. Puno smo puta, kroz ova dva tjedna svjedočili odgovorima kako ima puno mladih koji voze bez položenog vozačkog. Njihov je odgovor “Mi znamo voziti!”.
Moj je otac bio autoprijevoznik i moga je brata naučio voziti, na parkiralištu svoje firme, puno prije položenog vozačkog. Mene nije. Niti sam ja to htjela. Ali sam ja i testove i vožnju položila iz prve. Moj brat je, zbog prevelike sigurnosti u sebe, sve položio iz druge. Moja poanta je na pravilima prometa i prometnoj kulturi. Vidim da ne znamo niti prometna pravila, a o prometnoj nekulturi su snimani brojni prilozi.
Čitala sam puno što g. Marušić priča o prometu. Čitala sam analizu posljednje prometne nesreće u Osijeku. Čitala sam prijedloge – sve potpisujem. Ono što vidim da nitko, ama baš nitko, ne govori o nužnosti polaganja ispita iz pravila prometa. Odnosno nitko ne apelira da se završe autoškole!!! Mislim da ti mladi ljudi ne znaju čitati prometne znakove pa se tako niti ne znaju ponašati u prometu.
Uvjetno zeleno, na raskrižju gdje su se dogodile ove prometne nesreće (a obje su se dogodile na istom raskrižju,samo na drugim ulicama) znači uvjetno zeleno. Cesta s pravom prvenstva znači to, a sporedna cesta znači to. Trokut znači da si na sporednoj cesti i da moraš obratiti pažnju na cestu s pravom prvenstva. Trepćući semafori, kao upozorenje da se približavaš pješačkom, znače da obratiš pažnju, usporiš zbog pješaka – ne znam koji dio nekome nije bio jasan?! Osim onima koji ne znaju čitati znakove…
Na tome je raskrižju toliko obavijesti vozačima, ako znaju čitati znakove! Očito ti mladi ljudi ne znaju čitati znakove. Mislim da danas, sa svom mogućom tehnikom i tehnologijom, možete napraviti čipirane vozačke i aparate za očitavanje čipova pa kako mjerite brzinu, očitavajte vozačke! S druge strane, pobogu inzistirajte na autoškoli jer škola i edukacija ipak znače nešto, a u ovom slučaju ljudske živote. Mislim da nije kasno da se ministar prometa pojavi u Osijeku i organizira okrugli stol na ovu temu.
Naš je gradonačelnik danas proglasio dan žalosti. Građani smatraju da ovo treba biti dan svjesnosti sigurnosti u prometu. Možda vam je i ovo jedna tema o kojoj možete porazmisliti. Prebrojavali smo poginule u Domovinskom ratu, moja mama kaže da nam ne treba novi rat jer nam svaki dan netko pogine u prometu.
Mi pričamo o demografiji, nama mladi ljudi pogibaju.Ako nikad, mislim da je ovo trenutak da se stvarno svi osvijestimo jer ove mlade živote i uništene obitelji više ništa ne može vratiti. Lijep pozdrav,
Gordana L.
(podaci poznati redakciji)
Slika je ilustracija
