Profesorica Lynne Pearce provela je više od 20 godina pišući o vožnji. Njezino istraživanje koje pogađa naslove temelji se na jednom jednostavnom pitanju: o čemu razmišljamo kad smo za volanom?
Vrata Porsche Cayennea zatvaraju se profinjeno, zadovoljavajućim zvukom i Lynne Pearce polako udahne. Tijekom desetljeća moderni je automobil postao kao utočište za akademike. Mjesto za razmišljanje, meditaciju i rješavanje problema. Mjesto na kojem ćete se osjećati sigurno i pronaći inspiraciju.
Jutro je provela radeći na predavanjima za studente na Sveučilištu Lancaster, gdje je radila 30 godina, a trenutno je profesorica teorije književnosti i kulture na Odsjeku za englesku književnost i kreativno pisanje.
“Kad god uđem u auto, osjećam olakšanje.” Lynne Pearce
“Kad god uđem u auto, osjećam olakšanje. Moje se tijelo opušta i radujem se neprekinutom vremenu koje imam za razmišljanje”, kaže Pearce dok se uključuje u vožnju i polako puže strmim prilazom iz svoje viktorijanske vile.
Posebna veza s automobilom
Kći mehaničara i vlasnika garaže, odrasla je okružena automobilima u Cornwallu, posljednje 22 godine živi na sjeverozapadu Škotske. U to je vrijeme redovito prelazila 800 kilometara dugački put između kuće svojih pokojnih roditelja i svoje oaze udaljene dva sata sjeverno od Glasgowa.
To ju je tamo 2000. godine potaknulo da objavi svoj prvi esej automobilske tematike. „Vožnja prema sjeveru / vožnja prema jugu“ – a nakon toga slijedi „Vrijeme vožnje: književni izleti u automobilskoj svijesti“, koji su kolege s terena opisali kao „orijentir“ knjigu.
U njemu Lynne piše da su joj duga putovanja uvukla pod kožu. Donosimo dio odlomka „… potreba za vožnjom kao vrijednim (uistinu, iznimnim) prostorom za razmišljanje: čeznutljivim, prstenasto ograđenim dijelom vremena koji ništa ne bi zadiralo ili prekidalo. Mnoge stvari o kojima sam morala razmišljati i u svom profesionalnom i u osobnom životu bile su raspetljane, ponekad razriješene tijekom mojih nagona … ”. I upravo su je ti osjećaji – ta posebna veza s automobilom – potaknuli da dublje zađe u psihološke blagodati vremena provedenog za volanom.
Uživanje se nastavilo, danas te blagodati donosi Porsche Cayenne Turbo S E-Hybrid i nakon živahne vožnje valovitim manjim cestama, Pearce skreće na A82 – cestu za koju smatra da je “spas za udaljene škotske zajednice, kao i možda moju omiljenu cestu u Velikoj Britaniji ”. Uključenim električnim načinom rada, osjeti mogu uživati u bešumnim kilometrima okruženim školskim prekrasnim krajolikom.
“Kad sam radila na svojoj knjizi i rekao ljudima da me zanima što misle dok voze.” Međutim, od ranih dana automobilizma, psiholozi tvrde kako je vožnja – osim što je jedan od najsloženijih, svakodnevnih zadataka – i onaj koji oslobađa dijelove mozga da razmišljaju produktivno.
„Sada je općepoznato da je razlog zašto možemo sigurno sanjati, raditi kroz svoje misli ili voditi razgovor za volanom zato što središnji centralni dio mozga ostaje budan cijelo vrijeme – i on će nam u trenu prenijeti pažnju na cestu. Zbog toga je puno teže razmišljati o drugim stvarima, osim o vožnji u lošim vremenskim uvjetima, u mraku ili u vožnji drugog automobila. ”
Provevši toliko dugih sati s glavom zatrpanom književnim tekstovima 20. stoljeća i automobilskom novinarstvu, koliko je provela na britanskim autocestama, Pearce je počela primjećivati širok spektar kognitivnih i emocionalnih stanja potaknutih vremenom u automobilu.
Vožnja kao krajnji „time-out“ za rješavanje problema
„Od uzbuđenja i euforije povezane s brzinom, preko sanjarenja i rješavanja problema tijekom lagane vožnje“, kaže ona.
Osim svoje uloge na engleskom odjelu na Sveučilištu Lancaster, Pearce je direktorica humanističkih znanosti za CeMoRe – Centar za istraživanje mobilnosti – koji istražuje automobil i održivost od 2003. Kao takvi, električna i hibridna vozila su od posebnog interesa.
”Brza vožnja može biti uzbudljiva i promijeniti raspoloženje, međutim, odgovorno tvrdim da se ne postiže toliko užitaka, kao onda kada možemo iskusiti osjećaje u polaganoj vožnji. Jedno od najvećih blagodati koje nam su nam automobili pružili je sposobnost pristupa i istraživanja krajolika, te povezivanje sa svijetom kroz vjetrobransko staklo dok ga lagano vozimo.
„Volim se služiti manjim cestama u blizini mjesta gdje živim, a polagana vožnja mi omogućuje puno veću povezanost s okolinom. Tišina i osjećaj vožnje u električnom načinu rada zaista poboljšavaju ovakvu vrstu iskustva i zanimljivo je da su prvi korisnici električnih vozila upravo to ističu kao veliku prednost takvih modela.
Za mene održivost automobilizma nije samo potraga za budućnošću bez ugljika. Mislim da je jedan od najvažnijih principa da naša vozila malo više vrednujemo kako bismo ih dulje sačuvali. Vozila vrhunski projektirana poput Porschea stvorena su da traju i volim razmišljati o njima na duge staze. ”
foto: Porsche
