Volkswagen, njemački brend, posve je različito percipiran s dvije strane Atlantika, u SAD-u drže samo 2 posto tržišta, Amerikanci mjesečno kupuju više Mercedesa, BMW-a ili Subarua nego Volkswagena…
U Europi danas doživljavamo Volkswagen kao svojevrsni ‘polu-premium’, marku koja nudi više prestiža i kvalitete od konfekcije, u startu je skuplja, ali mnogo bolje drži vrijednost.
Iz naše se perspektive, neovisno o tome mislimo li da je takav glas utemeljen ili ne, čini kako je VW uistinu na putu pokoravanja svijeta i postajanja najvećim proizvođačem automobila na planetu.
Slabije je poznato da je glavni problem na tom putu upravo ono tržište koje su 1960-ih tako impresivno pokorili, SAD. No Volkswagen je najveći ugled u SAD uživao u doba Woodstocka i Vijetnamskog rata. 1970. su ondje prodali 569.696 automobila, a potom je počeo nevjerojatan pad na manje od 50.000 1993.
Glavni problemi bili su vezani za kontrolu kvalitete, posebice kod automobila sklapanih u Meksiku. Danas je prodaja stabilnija, no i dalje drže samo 2% tržišta. Amerikanci mjesečno kupuju više Mercedesa, BMW-a ili Subarua nego Volkswagena.
Još iz vremena kada su hipiji krstarili cestama u Bubama i Bullijima brendu je ostao glas proizvođača jeftinih vozila koja kupujete ako nemate novca za bolje. Za razliku od japanskih i korejskih proizvođača, koji više ne moraju biti jeftiniji od drugih da bi našli kupce, ekipi iz Wolfsburga ondje to nije uspjelo.
Golf je u Europi možda pojam, no preko bare ne prodaje se dobro, najpopularniji model je trovolumenska Jetta, a nakon nje Passat – no inicijalni zamah njihove prodaje 2012. i 2013. brzo je splasnuo, pri čemu ni afera Dieselgate nije pomogla brendu.
Tipičan je primjer američke percepcije detalj da Volkswagen Golf vozi i uvijek dekintirana Penny iz serije ‘Teorija velikog praska’, nemajući novca za pošten auto.
