Takozvane VentiPorts stilistička su osobina Buickovih automobila još od kasnih četrdesetih, no samo su tijekom prvih pola godine služile svrsi
Borbeni avioni II. svjetskog rata snažno su utjecali na maštu novih generacija Amerikanaca, kao i nadzvučni, odnosno svemirski program, nastali na tehnološkim osnovama kreiranima u ratu. Stoga nije čudno da su i dizajneri automobila nerijetko u avijaciji tražili inspiraciju za stilističke detalje na novim, poslijeratnim modelima. Svakako, jedan od najpoznatijih i najdugovječnijih tako nastalih stilističkih elemenata rupe za ventilaciju modela Buick, takozvane VentiPorts.
Buickov dizajner Ned Nickles osmislio ih je po uzoru na ispuh aviona, a nominalno su trebale odvoditi zrak iz motornog prostora. Bilo ih je ukupno šest ili osam, po tri, odnosno četiri sa svake strane, što je isprva jasno označavalo je li pod poklopcem motora šesterocilindraš ili osmerocilindraš, no kasnije je odabir broja rupa bio nešto proizvoljniji.
Inicijalno predstavljene 1949., VentiPorts su dobro prihvaćene kod kupaca i svi su ih Buickovi modeli do 1957. imali.
Nakon toga nastavile su biti prisutne kao dizajnerski detalj sve do ranih osamdesetih, a prije nekoliko godina su ponovo vraćene u najveći dio ove game modela Buick. Najzanimljiviji je dio priče ipak to što su samo u prvoj polovici 1949. te rupe uistinu i bile rupe, odnosno bile funkcionalne i uistinu odvodile toplinu iz motornog prostora.
Legenda kaže kako se ravnatelj jedne kalifornijske srednje škole požalio kako neki od njegovih učenika mokre u VentiPorts njegovog novog Buicka, što je došlo u medije i Buick je već sredinom 1949. zauvijek začepio te rupe, pretvorivši ih u isključivo stilistički dodatak. Ako i nije istina, priča je dovoljno dobra da je ponovimo prisjećajući se priče o VentiPorts.
