Automobiles Gonfaronnaises Sportives (AGS) jedna je od najmanjih, ali i najsimpatičnijih momčadi u povijesti Formule 1, utrkama mahom neuspješni, u iznajmljivanju bolida početnicima nenadmašni…
Henri Julien (1927. – 2013.) bio je vlasnik benzinske pumpe i mehaničarske radionice u provansalskom mjestašcu Gonfaron. Od 1950-ih je konstruirao trkaće automobile, s kojima je isprva nastupao sam, a kasnije ih počeo prepuštati i drugim vozačima.
AGS-ovi bolidi nastupali su u raznim manjim kategorijama, no zbog konstantnog manjka ljudskih i financijskih resursa nisu bili osobito uspješni. Početkom 1980-ih ipak su počele stizati i pobjede u Formuli 2, a kad je Renault na kraju sezone 1985. odlučio povući se iz Formule 1 Julien je uspio otkupiti nešto dijelova, koji će poslužiti za konstrukciju prvog F1 bolida.
U najjačoj kategoriji AGS će nastupati od 1986. do 1991., ukupno čak na 80 Grand Prix vikenda, premda su na utrke dolazili sa samo 6 ili 7 ljudi, uključujući i vozača! Deviza vlasnika bila je ‘Dobro je natjecati se s ostalima, dokle god ne zaboraviš nakon utrke dobro pojesti i popiti’.
Nerijetko ne bi prošli kvalifikacije, no bilo je i svijetlih trenutaka: Roberto Moreno u Australiji 1987. i Gabriele Tarquini u Meksiku 1989. šestim su mjestima donijeli po bod ovoj maloj momčadi!
Zbog nemogućnosti praćenja financijskih zahtjeva Formule 1 Julien je potkraj 1988. bio prisiljen prodati momčad, te se povukao u stan nad vlastitom radionicom u Gonfaronu, gdje je proživio ostatak svog vijeka.
Po povlačenju iz svijeta Formule 1 AGS ipak nije nestao: u mjestu Le Luc otvorili su školu vožnje Formule 1, gdje već više od dvadeset godina zainteresirani mogu oprobati iskustvo vožnje najbržih svjetskih bolida.
Osim onih koje je u nastupima koristio sam AGS danas imaju i nekoliko bolida propale momčadi Prost, a njihova škola vožnje postala je vjerojatno najpoznatija takve vrste na svijetu.
