Argyll, škotsku tvrtku 1899. u Glasgowu je utemeljio Alex Govan, kao The Hozier Engineering Company, a prvi model, Argyll Voiturette, imenovan po zapadnoj pokrajini Škotske, bio je kopirani Renault…
Foto: Stephencdickson
Argyll Voiturette se pokretao motorom 2 3/4 hp De Dion, potom je temeljito dorađen te 1901. stiže model Argyll 5 hp, a 1902. Argyll 8 hp. Bili su to mali automobili, a 1906. pokrenuta je proizvodnja većih, s motorima od 1985 ccm, 3054 ccm, 3686 ccm i 4849 ccm. Bili su zanimljivi po mjenjaču koji je imao odvojene ručice za vožnju naprijed i hod unazad.
Neposredno pred smrt, Govan 1907. pokreće Argyll Motors Ltd., no tvrtka 1908. odlazi u likvidaciju. Proizvodnja se obnavlja 1910., pod novim nazivom Argyll Ltd, 6-cilindarskim modelom Argyll 12/14, koji je dobio nadimak ‘Flying Fifteen’. Bio je vrlo popularan među taksistima, a uspješno se prodavao i u SAD-u.
Argyll 1914. počinje koristiti električni starter, također među prvima. Početkom I. svjetskog rata tvrtku kupuje britanska Kraljevska mornarica te u njoj pokreće proizvodnju torpeda. Nakon rata tvrtka počinje s proizvodnjom, po tadašnjim kriterijima, luksuznih automobila, u krivo vrijeme, jer je počela gospodarska kriza. Zbog toga se firma gasi 1932., četiri godine nakon proizvodnje posljednjeg modela Argyll 12/40 iz 1927.
Skupina škotskih poduzetnika 1976. oživljava marku proizvodnjom sportskih automobila po narudžbi (ručni rad). Argyll GT je razvijen do tržišne inačice 1983., a nudio se i kao Argyll Turbo GT, s nosećom strukturom od čeličnih profila i oplatom od staklenih vlakana. Podvozje je preuzeto od modela Triumph 2500, a koristio se mjenjač ZF s pet stupnjeva.
Ugrađivano je nekoliko motora: Rover V8 u prototipu, V6 PRV (Peugeot-Renault-Volvo) u serijskim modelima te V4 modela Lancia Beta i Buick V6. Proizvodnja se gasi 1990., a zbog visoke cijene proizvedeno je samo šest automobila.
