George Baldwin Selden, rođen 14. rujna 1846. u Clarksonu (New York), 1878. je konstruirao motor s unutarnjim izgaranjem, inačicu Braytonovog motora iz 1876., te podnio zahtjev za patent, koji je uključivao i primjenu u vozilima na četiri kotača…
… samo da bi sitnim izmjenama i dodacima odugovlačio prihvaćanje patenta sve do 1895., kada je napokon usvojen, u trenutku kada je europska automobilska industrija već počela doživljavati zamah.
Američki su proizvođači automobila početkom 20. stoljeća morali plaćati autorska prava čovjeku kojeg je tamošnje pravosuđe držalo za izumitelja automobila. Selden je, naime, po profesiji bio odvjetnik, specijaliziran za patentno pravo!
Kada su nedugo potom američke tvrtke počele proizvoditi automobile, Selden je ubirao 0,75 posto od svakog prodanog primjerka! Henry Ford se, s još četvoricom proizvođača, pobunio protiv toga 1903. i pokrenuo sudsku parnicu, koju je Selden dobio.
No Fordova je žalba, bazirana na činjenici da nitko od proizvođača automobila nije koristio izvedenice njegovog motora, nego konstrukcije po uzoru na Ottov motor, na kraju ipak usvojena i od 1911. američki proizvođači više nisu bili dužni ništa isplaćivati Seldenu.
I sam se okušao u proizvodnji automobila, Selden Motor Vehicle Company radila je automobile, pa kamione od 1905. do 1930., premda je Selden preminuo 1922.
Zanimljivo, tijekom suđenja izgradio je i dva primjerka automobila koji su napravljeni u skladu s njegovim inicijalnim zamislima, čak i napisavši lažnu godinu proizvodnje, 1877.
Usprkos svim tim ‘muljažama’, mora se priznati da je Selden još potkraj 1870-ih jasno definirao osnove tada još nepostojećeg automobila, te nije nipošto beznačajan u povijesti, premda ga uglavnom pamtimo po negativnim značajkama.
George Baldwin Selden umro je 17. siječnja 1922.
