Četiri mjeseca nakon što su atomske bombe nad Hiroshimom i Nagasakijem završile svjetski rat, ali i zauvijek, duboko promijenile svijet, u Japanu su američke okupacijske vlasti dozvolile Toyoti ponovni početak proizvodnje kamiona i autobusa.
Poniženoj i izbezumljenoj zemlji hitno su trebala gospodarska vozila, a postrojenja tvrtke Toyota bila su u planu za bombardiranje nekoliko dana nakon kapitulacije. Bio je to prvi, neočekivani spas za Toyotu, koja će dvije godine kasnije pokrenuti i proizvodnju putničkih automobila, isprva pod brendom Toyopet.
Tvrtka se našla pred bankrotom 1949., no u posljednji ih je tren spasio bankovni zajam. Kad su sljedeće godine najavili otpuštanje većeg dijela radnika, po dogovoru s bankama, došlo je do dvomjesečnog štrajka svih djelatnika Toyote i smjene rukovodstva tvrtke, čije vođenje preuzima Eiji Toyoda.
Budućnost se nije činila svjetlom, proizvodnja je bila mizerna, dugovi prema bankama veliki, radnici nezadovoljni… A tada su ih spasili – Amerikanci. Upravo je počeo prvi veliki oružani sukob hladnoratovskog doba, korejski rat, i Amerikancima je hitno trebala veća količina vojnih vozila.
Velik ih je dio, dakako, transportiran iz SAD, no od Toyote je naručeno pet tisuća vozila, i upravo je ta narudžba spasila tvrtku. Od tog trenutka pod čvrstim, ali i vizionarskim vodstvom Taiza Ishide Toyota je počela napredovati velikim koracima.
Već je 1957. počela prodaja modela Crown na američkom tržištu, a šest godina kasnije prvi je automobil tvrtke proizveden i izvan Japana, u Australiji. Do kraja šezdesetih počela je prodaja Toyote u većem dijelu svijeta, uključujući i bivšu Jugoslaviju.
Godine 2010. tvrtka je stigla na sam vrh i postala najveći svjetski proizvođač automobila. Danas je Toyota jedan od najprepoznatljivijih i najjačih svjetskih brendova i gotovo da nam je teško povjerovati da su 1940-ih i 1950-ih u nekoliko navrata bili toliko blizu propasti i gotovo je čudom izbjegli.
