Profesor Moritz Schröter s TH München, u sedmom službenom testiranju diesel motora, kojeg je 23. veljače 1893. patentirao Rudolf Diesel, pokazao da je to motor velikih budućnosti
Naime, postigao je stupanj korisnog djelovanja 26,2 posto, što je bilo dotad najviše među motorima s unutrašnjim izgaranjem. Malo je poznato da je Rudolf Diesel u međuvremenu gotovo odustao od daljnjih pokušaja.
Za nastavak razvoja, koji je u konačnici rezultirao velikim uspjehom zaslužan je Heinrich von Buz, jedan od ‘velikana iz sjene’, koji je pomogao u poboljšanju konstrukcije i Dieselu stalno bio ‘desna ruka’.
