Norman Graham Hill, rođen 15. veljače 1929. u Londonu, jedan od najnetipičnijih velikih vozača u povijesti, šampion je postao premda je vozački ispit položio tek s 24 godine, a prvu utrku odvezao godinu potom…
Graham Hill je 1954. slučajno vidio povoljnu ponudu za vožnju po trkaćoj stazi, oprobao se u tome i zarazio virusom utrka. Odmah se zaposlio u tvrtki Lotus i paralelno s transformacijom te manufakture u proizvođača vrhunskih trkaćih automobila uspio se prekvalificirati iz mehaničara u vozača. U Formuli 1 Graham Hill je debitirao je 1958., a po prelasku u tim BRM 1962. osvojio prvi naslov svjetskog prvaka.
Trijumfirao je i na utrci Indy 500 1966., za upravljačem bolida Lola s motorom Ford. Nakon što je 1968. poginuo Jim Clark, Hill preuzima položaj prvog vozača tima Lotusa te 1964. osvaja drugu titulu svjetskog prvaka Formule 1. Duhoviti gospodin s tankim brkovima, malo nalik Davidu Nivenu, Graham Hill je bio iznimno popularan u Velikoj Britaniji, jedan od najpopularnijih vozača Formule 1 šezdesetih.
U kombinaciji s gotovo dječačkom željom za nastavkom utrkivanja Graham Hill je ostao na stazi predugo, premda u posljednjim sezonama više nije bio kompetitivan.
S timom Matra Graham Hill je 1972. pobijedio i na utrci 24 sata Le Mansa, postavši tako jedini u povijesti koji je osvojio imaginarnu trostruku krunu (Indy 500, 24 sata Le Mansa, VN Monaca). Jedinstven po čak pet pobjeda na slavnoj VN Monaca. Na kraju je osnovao vlastiti tim Embassy-Hill i tek se 1975. povukao sa staze. Graham Hill je u karijeri, od 1958. do 1975., osvojio je 14 pobjeda, 36 podija i 13 prvih startnih mjesta. Potom se posvetio pomoći mladom talentu Tonyju Briseu.
Sezona 1975. trebala je biti prijelomna za karijeru Grahama Hilla, dvostrukog svjetskog prvaka na zalasku karijere, i njegove momčadi Formule 1 Embassy-Hill. Nakon dvije godine nastupanja s kupljenim bolidima drugih proizvođača, napokon su imali vlastitu šasiju. U tim danima, kada su gotovo svi timovi koristili motore Ford Cosworth, nije bilo nimalo neobično da neka posve nova momčad konstrukcijskom genijalnošću od samog početka postane konkurentna, ili čak pobjednička.
Embassy-Hill se nije pokazao takvim, no nisu bili ni beznadežni, osvojit će tri boda, no sezonu će nažalost obilježiti samo loše stvari, uključujući i tragedije. Prva se dogodila kada je na stazi Montjuic pukao držač stražnjeg krila na bolidu kojim je upravljao Rolf Stommelen te je bolid izletio u publiku, usmrtivši četvero gledatelja. Kad se utrku kasnije, na VN Monaca koju je osvajao pet puta, Graham Hill nije uspio kvalificirati, donio je odluku o kraju vozačke karijere.
Priliku dobivaju mladi vozači Tony Brise i Alan Jones. Jones će mnogo kasnije, 1980. osvojiti titulu svjetskog prvaka, a Briseu će nažalost ta prilika ostati uskraćena. Do kraja sezone Brise je osvojio jedan, a Jones dva boda, Stommelen se oporavio i vratio na stazu i u momčadi je vladao veliki optimizam pred sezonu 1976.
Cijeli tim Embassy-Hill je Hillovim malim privatnim avionom Piper Aztec odletio na jug Francuske, na jednodnevno testiranje na stazi Paul Ricard. Vraćali su se u Englesku 29. studenoga 1975. i kad su doletjeli do malog aerodroma Elstree, na sjeverozapadnoj periferiji Londona, zatekli su se u gustoj magli, bez potrebne vidljivosti. Hill je upozoren da se spušta na vlastitu odgovornost. Avion Piper Aztec je nad šumom pored golf igrališta, nekoliko kilometara od piste, udario u krošnje drveća, pao i zapalio se.
Svi članovi tima Embassy-Hill na mjestu su poginuli: Graham Hill, Tony Brise, konstruktor Andy Smallman, menadžer Ray Brimble i mehaničari Terry Richards i Tony Alcock. Nema gotovo nikakve sumnje da je greška pilota bila razlog nesreće, no kasniji događaji ostavljaju gorak okus. Mala se momčad nije, dakako, mogla oporaviti od takvog udarca i to je bio kraj za Embassy-Hill. Graham Hill je imao važeću britansku pilotsku dozvolu, no nije obnovio druge dokumente neophodne za legalno pilotiranje.
Zbog toga su u sudskim tužbama za naknadu štete udovica Bette i djeca ostali bez gotovo cjelokupnog imetka. Sin Damon Hill morao je raditi fizičke i dostavljačke poslove kako bi plaćao školovanje, no probio se kroz sve to do osvajanja titule svjetskog prvaka u Formuli 1 1995. Graham i Damon Hill jedan su od dva slučaja da i otac i sin osvoje naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Drugi: Keke Rosberg (1982.) i Nico Rosberg (2016.)
