Jaguar E-Type, fascinantnu britansku jurilicu, možda je preambiciozno nazvati najpoznatijim sportskim automobilom na svijetu, no jedini konkurent za tu titulu mu je Porsche 911
Kulti Elfer u proizvodnji i danas i čija matična tvrtka brižno njeguje prepoznatljivost izvornog oblika kroz raznolike mehaničke inkarnacije modela. Dok je u slučaju E-Typea prepoznavanje mnogo fascinantnije, pošto govorimo o automobilu koji se proizvodio od 1961. do 1975., što znači da su i najmlađi primjerci danas stari najmanje 35 godina.
Usto, za razliku od Ferrarija 250 GTO, ovaj Jaguar nije izvanvremensku slavu stekao uspjesima na stazi i enormnom vrijednošću, a za razliku od Lamborghini Miure nije ni donio novi koncept, koji će konkurenti kopirati. Jaguar E-Type u legendu je ušao prije svega zbog svog fantastičnog, nevjerojatno seksepilnog dizajna, ali i zbog kombinacije uloženo-dobiveno kakvu teško da je ikada ponudio ijedan drugi automobil.
Zamislite da danas u ponudi imate automobil dva do tri puta jeftiniji od konkurencije, privlačnije dizajniran i performansama u najmanju ruku ravnopravan svemu što nude Ferrari, Porsche, Maserati i Aston Martin. Četrnaest godina dijeli prvi E-Type od posljednjeg. Uz njih pozira Philip Porter, autor najboljih knjiga o E-Typeu i osnivaču Jaguara Sir Williamu Lyonsu
Senzacija koju je Jaguar E-Type (na američkom tržištu poznat pod nazivom XKE, kako bi se naglasio kontinuitet legendarne XK serije) izazvao pri predstavljanju na salonu u Ženevi u ožujku 1961. može se mjeriti samo s onom koju je šest godina ranije u Parizu izazvalo predstavljanje slavnog francuskog modela Citroën DS.
No ovo nije bilo predstavljanje obećane budućnosti – E-Type je naprosto bio ostvarenje mokrih snova svakoga tko je patio za sportskim automobilima, i to po cijeni koja ga nije činila posve nedostižnim. Zapravo, bilo je to ponavljanje trika kojeg je Jaguar već izveo trinaest godina ranije modelom XK 120.
Nasljednik se morao suočiti s mnogo sofisticiranijem i zahtjevnijim svijetom, nije to više bilo krpanje rana od netom završenog rata, nego razdoblje velikog ekonomskog prosperiteta i stabilnosti (iako je u stvarnosti zapravo upravo u to vrijeme, tijekom kubanske krize, nuklearni rat bio bliže no ikada) i publiku je bilo mnogo teže zadiviti. Jaguar E-Type je vrhunski sportski dizajn i privlačnost potvrdio i u verziji Roadster, ali ‘kralj stila’ ipak je osnovni Coupe
Jaguar je imao sjajne adute, pedesete su im donijele niz pobjeda na Le Mansu modelima C-Type i D-Type, a prepoznatljive aerodinamične linije ovog drugog bit će i glavna inspiracija za nasljednika XK serije. Za dizajn je zaslužan bio stručnjak za aerodinamiku Malcolm Sawyer, no sve se radilo pod nadzorom osnivača tvrtke Sir Williama Lyonsa, čiji je estetski ukus nepogrešivo činio svaki model Jaguara do sedamdesetih prekrasnim i skladnim.
S mehaničke strane nije se moralo puno razmišljati, redni šestak bio je u naponu snage, a o kvaliteti tog motora najbolje svjedoči što je bio u ponudi Jaguara sve do sredine devedesetih! Neovisan ovjes, cjevasti monocock i četiri disk kočnice (pri čemu su se stražnje nalazile unutar kućišta diferencijala, a ne na samim kotačima) potjecali su iz Jaguarovog trkaćeg programa.
Nema velike razlike u cijeni otvorenih i zatvorenih modela, poglavito zbog toga što većina ljubitelja smatra da je coupe čak mrvicu ljepši i skladniji. Britanski je časopis The Motor na testiranju prvog produkcijskog primjerka postigao fascinantne rezultate, koji su dodatno pobudili maštu: najveću brzinu od 240 km/h i ubrzanje do 100 km/h za 7,1 s.
U stvarnosti bila je riječ o posebno dorađenom primjerku, a produkcijske inačice su bile nešto umjerenije. Kupci su mogli birati između coupea i roadstera, u ponudi je bio Mossov četverostupanjski mjenjač, a tri su dvostruka karburatora pomagala su u ostvarenju najveće snage od 265 KS. Snaga je ostala ista i kada je 1964. obujam motora povećan s 3.8 na 4.2, što je bila samo jedna u nizu promjena.
Najznačajnije su dodatak ponudi 2+2 coupea s produženim međuosovinskim razmakom, blagi redizajn zbog udovoljavanja američkim propisima, koji je donio otvorena svjetla, veću prednju masku i povišene branike, te naposljetku V12.
Taj je motor bio Jaguarovo remek-djelo, ali bio je bolje prilagođen novijim modelima, u E-Typeu nije donio bitne prednosti: snaga i performanse bili su slični onima rednog 6-cilindraša, a gracioznost dizajna je u produženoj, mesnatijoj 12-cilindarskoj inačici poprilično izblijedila. Sedamdesete su donijele neke druge vrijednosti i vrijeme E-Typea je prošlo.
Ukupno ih je proizvedeno više od sedamdeset tisuća, što je fantastična brojka za sportski automobil visoke klase. Ta produkcija znači da ih se i danas može pronaći razmjerno povoljno, iako vrhunski primjerci koštaju poput novih sportskih automobila iste klase. I kod nas ih ima nekoliko, a ovogodišnje proslave pola stoljeća modela možda napokon natjeraju neke od vlasnika da požure sa započetim restauracijama, pa ih češće vidimo i na skupovima oldtimera.
