Amfibijski automobili – vozila za opći potop – priča o najboljim automobilima-plovilima koje je svijet vidio, masovno su se koristila tijekom II. svjetskog rata, mnoga su još u upotrebi…
Foto: GIBBS
Ako se jednom obistini drevno proročanstvo o velikom potopu cijele planete, sigurni nećemo biti ni na visokim planinama, a naši brzi automobili odjednom će postati neupotrebljivi.
Tada ćemo se moći osloniti tek na brodove ili križance auta i plovila, odnosno amfibijska vozila. Razni stručnjaci, inženjeri i samouki graditelji od davnih su vremena bili fascinirani kombinacijom vozila i plovila.
Prvi primjer amfibijskih vozila bile su drvene kočije, koje su mogle plutati prilikom prelaska rijeke. Tada je najveći problem bio u tome što kočije nemaju vlastiti pogon, a konji nisu odveć dobri plivači.
Prva ozbiljnija amfibijska vozila pojavila su se tek u vrijeme II. svjetskog rata, a osnovna im je namjena bila za posebne operacije. U današnje doba takva su vozila uglavnom namijenjena zabavi, potencijalnih je kupaca malo, a kritičari tvrde da nisu posebno dobra ni na asfaltu, niti u vodi.
Pogledajte 10 najzanimljivijih primjeraka u povijesti.
WaterCar Python (2009.)
Naglasak na sportskim performansama i izgled koji mu je priskrbio nadimak ’Frankenstein’ donose mu posebno mjesto u ovom izboru. Američki proizvođač WaterCar proizveo je najbrže amfibijsko vozilo svih vremena, koje sprijeda izgleda kao Dodge Ram, a straga kao Corvette (čiji 6.0 V8 grmi pod haubom). Kotači se hidrauličkim mehanizmom uvlače u ‘kobilicu’ i izvlače. U cestovnim uvjetima stotku hvata za manje od 5 s, a u vodi glisira brzinom 55 čvorova (101,9 km/h).
Rinspeed Splash (2004.)
Tunerska kuća Rinspeed proizvela je koncept Splash, amfibijsko hidrokrilno vozilo pokretano motociklističkim 2-cilindrašem s turbopunjačem, napajanim prirodnim plinom. Na cesti je do stotke ubrzavao za 5,9 s i mogao potegnuti 200 km/h, a na vodi potegne je glisirao brzinom do 45 čvorova (83,3 km/h). U uvjetima glisiranja od posebne su mu pomoći krilca, koja se aktiviraju tek pri dubini većoj od 1,3 m, te mu omogućavaju te ’lebdi’ iznad površine. Postigao je 2006 rekord u prelasku kanala La Manche, vremenom 3 sata i 14 minuta.
CAMI Hydra Spyder (2006.)
Izgleda kao aqua-Ferrari, a ispod agresivnog dizajna zapravo se krije američki proizvod pogonjen motorom iz Corvette 6.0 V8 s 400 do 500 KS, ovisno o izvedbi. Unatoč cijeni većoj od 120.000 eura, Hydra Spyder nema niti jedan zračni jastuk, jer bi se od poskakivanja tijekom glisiranja odmah aktivirali. Na vodi glisira brzinom do 90 km/h, a na asfaltu do stotke sprinta u 5,5 s.
Gibbs Aquada (2003.)
Ne, ovo nije Mazda MX-5 namijenjena zabavi na vodi, ovo je britansko vozilo pogonjeno benzinskim motorom Rover 2.5 V6 snage 190 KS, koji se u vodi stavlja van funkcije, a za dozu adrenalina postaje zadužen jet pogon. Ova preobrazba u gliser traje svega 12 s, a za sobom može vuči i skijaša na vodi. Na cesti postiže 160 km/h, u vodi 27 čvorova (Sve to Aguada nudi za niti 200,000 eura. Sitnica!
JMC Amphibious Pickup (2002.)
S obzirom na rijeke ogromnih proporcija koje teku Kinom, zapravo nije čudno da su se i tamošnje tvrtke upustile u izgradnju amfibijskih vozila. Među najzanimljivijim definitivno je robustan pick-up iz JMC-a (proizvode automobile Landwind), koji je sposoban prevesti pet putnika i do 350 kg tereta. Računajući na navike tamošnjeg stanovništva ne bi nas čudilo da u praski bude i trostruko više opterećen.
Amphicar (1961.)
Simpatičan njemački Amphicar, dosad jedina velikoserijska amfibija, izvorno je razvijen za vojsku. Pokretao se motorom Triumph Spitfirea, s 1147 ccm i 43 KS. U vodi je propelerom postizao sedam čvorova, a kormilario prednjim kotačima. Na cesti je mogao potegnuti 110 km/h. Od 1961. do 1968. u Berlinu ih je proizvedeno 3878, a većina je otišla američkim kupcima. Njemački Amphicar bio je prvo, a do današnjih dana i jedino, velikoserijsko amfibijsko vozilo. Iako simpatičnog izgleda, prvotno je razvijan za potrebe vojske. U 60-im godinama proizvodio se u Berlinu, a najveći dio od 4500 proizvedenih primjeraka završio je u SAD-u. U vodi za pogon koristi propeler, a funkciju kormila preuzimaju prednji kotači.
GMC DUKW (1942.)
Ovom amfibijskom kamionu iz vremena II svjetskog rata skraćenica DUKW priskrbila je nadimak ’patka’ (Duck). Premdane spada u kategoriju amfibijskih automobila, u ovu smo ga usporedbu uvrstili samo iz jednog razloga. Pokretap se Chevroletovim rednim 6-cilindrašem 4.4/93 KS. Mogao je povesti 24 vojnika u punoj spremi., odnosno 2,3 tone tereta. Na cesti je mogao potegnuti 80 km/h, a u vodi 6 čvorova (10 km/h). Ako ćete se ikada u životu provozati u bilo kakvom obliku amfibijskog vozila najveća je vjerojatnost da će to biti upravo u DUKW-u, jer ga mnoge države svijeta koriste kao turističko vozilo.
RMA Amphi-Ranger (1985.)
Njemački teški terenac prerađen u amfibiju opremljen je Fordovim benzincem 2.8 V6 snage 135 KS (iz Scorpija). Na asfaltu postiže 142 km/h, uz potrošnju 20 l/100 km, a u vodi, sklopivim propelerom, osam čvorova, uz potrošnju 24 l/h. U vodi upravlja prednjim kotačima i stražnjim kormilom (doplata). Naknadno je dobio snažnije verzije, 2.9 V6 sa 145 KS i 3.0 V6 sa 157 KS.. Prodavao se od 1985. do 1995. po cijeni od 95.000 DEM. Kupovale su ga tvrtke za opsluživanje naftnih platformi.
Ford GPA ’Seep’ (1941.)
GPA je bila zamišljena kao ’žablja’ izvedba legendarnog Jeepa, međutim, niti približno toliko uspješna.Pokretao se 4-cilindarskim 2.2 snage 60 KS Prerađenog terenca najviše je sputavala prevelika masa, tako da bi ga u uvjetima na vodi doslovno prelio već i najmanji val. Unatoč tome ’Seep’ (Sea Jeep – morski Jeep) je odigrao važnu rolu za vrijeme II. svjetskog rata. Sudjelovao je u savezničkom iskrcavanju na Siciliju, na ratištima Sjeverne Afrike i Pacifika, a dvije trećine od 13.000 ukupno proizvedenih primjeraka isporučeno je SSSR-u, koji je nakon rata proizveo svoju verziju GAZ 46 MAV.
VW Schwimmwagen (1942.)
Među prvima zaista upotrebljivim amfibijskim vozilima bio je njemački Schwimmwagen, izveden iz VW Bube, kojeg su masovno koristili Nacisti. Sudjelovali su i u njegovom razvoju, davajući smjernice Porscheovom suradniku i konstruktoru Erwinu Komendi. Pokretao se 4-cilindarskim zrakom hlađenim bokserskim motorom 1131 ccm/25 KS, s pogonom 4×4 (uključivom samo u 1. stupnju prijenosa) i uključivim propelerskim mehanizmom. Na cesti je mogao razviti 80 km/h, a u vodi 5 čvorova (9 km/h). Do danas je ta kada na kotačima na glasu kao najmasivnije proizvedeno amfibijsko vozilo svih vremena.
