Sjećate li se priče o plašljivom lavu iz ‘Čarobnjaka iz Oza’? Nešto se slično 1984. dogodilo u Francuskoj, prava čarolija, Peugeot 205 GTi…
Obični Peugeot 205 je predstavljen 1983. kao vrlo privlačan mali gradski automobil, koji će se prometnuti u bestseller. No srce mu nije bilo baš ‘najhrabrije’, nedostajalo je onih pravih uzbuđenja, na kakva od Peugeota, proizvođača konzervativnih i pomalo ‘penzionerskih’ automobila tada nismo ni očekivali.
I Pininfarina i Peugeotov dizajnerski centar na čelu s Gerardom Welterom, hvale se da su dizajnirali 205, istina je vjerojatno u sredini. No u travnju 1984. predstavljena je sportska inačica Peugeot GTi, s dorađenim ovjesom, motorom od 1580 cm³ i 105 KS. S tim novim, hrabrim srcem, Peugeot je pronašao svoj Oz i napravio automobilski san onih koji su odrastali 1980-ih i 1990-ih.
Ovaj je model postavio neke nove standarde vozne dinamike i užitka, postavši nešto kao Abarth ili Mini Cooper desetljeće-dva mlađe generacije. Vizualno, dodani su agresivni detalji od crne plastike s crvenim umetcima, uz crvene detalje i u sportski toniranoj unutrašnjosti.
Plastične lajsne su se osim preko bokova protezale i obrubom oko kotača, a zgodan je bio natpis s oznakom konkretne inačice modela na nosaču iza stražnjeg bočnog stakla.
Ubrzo je stigao i snažniji motor od 1905 ccm i 130 KS, a i manji je model dobio njegove ventile i glavu cilindra, pa mu je snaga skočila na 115 KS. Uz veći su motor serijski dolazile i stražnje disk kočnice. Mehaničke izmjene u odnosu spram običnog 205, osim samih motora, nisu bile toliko velike kao što bi se očekivalo.
Ovjes je dobio kraće opruge, drukčije vilice i stabilizator, dok su otvori na karoseriji bili veći kako bi mogli primiti šire kotače. Ponuđena je i Pininfarinina kabrioletska inačica CTi, koja je i tada i danas pomalo u sjeni zatvorene izvedbe.
Valja spomenuti kako je Peugeot dobar dio novostečenog znanja o malim automobilima, ali i njihovim sportskim izvedenicama, dobio preuzimanjem Simce, odnosno europskog Chryslera, što objašnjava uspjeh i običnog Peugeot 205, ali i modela Peugeot 205 GTi.
Galvanizacija karoserije došla je tek 1987., tako da su preživjeli raniji primjerci danas rijetkost, uglavnom su to kasnije serije. Početkom 1990-ih Peugeot 205 GTi je uz lagani redizajn opremljen katalizatorom, što ga je prigušilo na 122 KS (manji je motor 1992. izbačen iz ponude) sve do konačnog gašenja, bez pravog nasljednika 1994.
Bio je to ozbiljno brz automobil, u jačoj izvedenici sposoban za 200 km/h, a težak manje od 900 kg, što je znalo izazivati probleme manje iskusnim vozačima, a na tragove preživljenih sudara i danas valja pripaziti kupujete li Peugeot 205 GTi. Za to razloga i danas i te kako ima, jer ima bržih automobila, ali teško je naći zabavniji.
Užitak mu ne leži toliko u sirovim brojkama, koliko u načinu kako se prenose na cestu, kako ih osjećate, suživljeni s automobilom. Plašljivi lav dobio je srce za kakvim je otpočetka žudio. Cestovni Peugeot 205 T16 zasebna je, no ipak povezana priča.
Kako bi homologirao model 205 T16, koji će dominirati svjetskim relijem u vremenu zastrašujuće Grupe B, Peugeot je potkraj 1984. uz pomoć karoserijske radionice Heuliez izradio 200 cestovnih primjeraka ovog automobila s dva sjedala, motorom u sredini i karoserijskim proširenjima u odnosu spram običnog vršnjaka Peugeot 205 GTi.
Serijskih 200 KS nije bilo niti pola snage trkaće inačice, no bilo je više nego dostatno za pravu cestovnu raketu, a danas je riječ o iznimno cijenjenom kolekcionarskom automobilu. Audi quattro možda je pokazao put, Lancia Delta S4 bila tehnološki vrhunac epohe, a Renault 5 Turbo ostavio veći trag kao cestovni model, no nema dvojbe da je upravo Peugeot 205 bio istinski vladar Grupe B, najimpresivnijeg razdoblja u povijesti relija.
Dvije svjetske titule, 16 osvojenih relija, a nakon zabrane grupe B i tri pobjede na reliju Pariz-Dakar, rezime je 205 T16. Duhovni je nasljednik ‘običnog’ GTi današnji Peugeot 208 GTi, dok je duh maloserijskog Peugeot 205 T16 oživio u Peugeot 208 T16, kojim je Sébastien Loeb pokorio Pikes Peak.
