Pogledajte zanimljivu retrospektivu električnih i hibridnih automobila, koji će uskoro prevladati prometnicama. Zašto smo na njih toliko dugo čekali?
1839. – Robert Anderson iz Aberdeena u Škotskoj napravio prvo električno vozilo.
1870. – Sir David Salomon razvio je automobil s laganim električnim motorom i vrlo teškim baterijama. Brzina i domet vožnje bili su loši.
1886. – u Engleskoj uveden taksi na električni pogon, koji koristi bateriju s 28 ćelija i mali električni motor.
1888. – Immisch & Company je za sultana Osmanskog Carstva izgradila kočiju za četiri putnika, pokretanu elektromotorom od jedne konjske snage i baterijom od 24 ćelije. Iste godine je Magnus Volk u Brightonu u Engleskoj napravio električni automobil na tri kotača.
1890. – 1910. – razdoblje značajnih poboljšanja u tehnologiji baterija, posebno razvojem suvremene olovne baterije H. Tudora i nikal-željezne baterije Edisona i Jungera.
1897. – London Electric Cab Company je započeo redoviti servis koristeći električne automobile koje je dizajnirao Walter Bersey. Bersey Cab, koji je koristio 40-ćelijsku bateriju i električni motor od 3 konjske snage, mogao se voziti 80 km između punjenja.
1897. – Pope Manufacturing Company iz Hartforda, Connecticut, izgradila je oko 500 električnih automobila u razdoblju od dvije godine.
1898. – Electric Carriage and Wagon Company iz New Yorka imala je flotu od 12 čvrstih i razmjerno laganih električnih vozila.
1899. – Pope Manufacturing Company se spojila s dvije manje tvrtke za električne automobile kako bi formirala tvrtku Electric Vehicle Company, prvu veliku tvrtku za proizvodnju električnih automobila.
1899. – Belgijac Camille Jenatzy električnim automobilom postigao 105,9 km/h, prvi put više od 100 km/h
1900. – američkih automobilskih tvrtki napravilo je 1681 parnih, 1575 električnih i 936 benzinskih automobila. U anketi provedenoj na prvom National Automobile Showu u New Yorku, posjetitelji su favorizirali električnu energiju kao svoj prvi izbor, a odmah zatim paru.
1900. – belgijski proizvođač automobila, Pieper, predstavio je Voiturette, prvi hibridni automobil s motorom od 3-1/2 konjskih snaga u kojem je mali benzinski motor bio spojen s električnim motorom ispod sjedala. Kada je automobil “krstario”, njegov je električni motor zapravo bio generator koji je punio baterije. Ali kada se auto penjao, elektromotor, postavljen koaksijalno s plinskim motorom, dao mu je poticaj. Pieper patente koristila je belgijska tvrtka Auto-Mixte za izradu gospodarskih vozila od 1906. do 1912.
1901. – Ferdinand Porsche napravio Lohner-Porsche Mixte (na slici), prvi hibridni automobil koji se prodavao na tržištu i prvi automobil s pogonom 4×4 (benzinsko-električnim).
1902. – hibridni automobil natjecao se s automobilima na paru i plin u testu pouzdanosti od New Yorka do Bostona.
1904. – Electric Vehicle Company izgradila je 2000 taksija, kamiona i autobusa i osnovala podružnice za taksi i rent-a-car tvrtke od New Yorka do Chicaga. Manje tvrtke, koje predstavljaju oko 57 auto tvornica, proizvele su oko 4000 automobila.
1905. – američki inženjer po imenu H. Piper podnio je patent za benzinsko-električno hibridno vozilo. Njegova ideja bila je koristiti električni motor kao pomoć motoru s unutarnjim izgaranjem, omogućujući mu da postigne 40 km/h.
1910. – tvrtka Commercial napravila je hibridni kamion koji je koristio 4-cilindarski benzinski motor za pogon generatora, eliminirajući potrebu za prijenosom i baterijom. Proizvodio se u Philadelphiji do 1918.
1913. – pojavom elektropokretača, koji su vozačima olakšavali pokretanje motora, parni i električni automobili gotovo su potpuno nestali. U ovoj godini prodaja električnih automobila pala je na 6.000 vozila, dok je Ford Model T prodao 182.809 benzinskih automobila.
1916. – istaknuti proizvođači električnih vozila – Baker iz Clevelanda i Woods iz Chicaga – ponudili su hibridne automobile. Woods je tvrdio da je njihov hibrid postigao maksimalnu brzinu od 40 km/h i trošio 4,9 l/100 km. Woods Dual Power bio je skuplji i manje moćan od svoje benzinske konkurencije, te se stoga slabo prodavao.
1920. – 1965. Razdoblje mirovanja za masovno proizvedene električne i hibridne automobile. Takozvani alternativni automobili postali su provincija dvorišnih majstora i malih poduzetnika.
1966. – kongres SAD-a predstavio je prve zakone koji preporučuju korištenje električnih vozila kao sredstva za smanjenje onečišćenja zraka.
1968. – 1971. – dr. Baruch Berman, dr. George H. Gelb i dr. Neal A. Richardson iz tvrtke TRW razvili su, demonstrirali i patentirali sustav – označen kao elektromehanički prijenos (EMT) koji pruža brze performanse vozila s motorom manjim nego što je potrebno za konvencionalni motor s unutarnjim izgaranjem voziti. Mnogi inženjerski koncepti ugrađeni u taj sustav koriste se u današnjim hibridima.
1969. – GM 512, lagani eksperimentalni hibridni automobil, vozio je u potpunosti na električnu energiju do 16 km/h na sat. Od 16 do 21 km/h pokretao se kombinacijom elektromotora i 2-cilindarskog benzinca. Iznad 21 km/h, GM 512 se pokretao na benzin i mogao doseći 64 km/h.
1970. – uz arapski naftni embargo iz 1973., cijena benzina je porasla, stvarajući novi interes za električna vozila. Ministarstvo energetike SAD-a provelo je testove na mnogim električnim i hibridnim vozilima, uključujući hibrid Volkswagen Taxi iz Njemačke. Taxi, koji je koristio paralelnu hibridnu konfiguraciju koja je dopuštala fleksibilno prebacivanje između benzinskog motora i električnog motora, prešao je 13.000 na cesti, a bio je prikazan na autosalonima diljem Europe i SAD-a.
1974. – kao dio Federal Clean Car Incentive Program, inženjeri Victor Wouk i Charlie Rosen stvorili su prototip hibridnog benzinsko-električnog vozila koristeći karoseriju Buick Skylark. Američka agencija za zaštitu okoliša testirala je vozilo, potvrdila da je u skladu sa strogim smjernicama za EPA-ov auto program čistog zraka – i odmah ga odbila.
1975. – AM General, odjel tvrtke American Motors, započeo je isporuku 352 električna kombija američkoj poštanskoj službi na testiranje. Američka uprava za istraživanje i razvoj energije započela je vladin program za unapređenje električne i hibridne tehnologije.
1976. – kongres SAD-a donio je javni zakon 94-413, Zakon o istraživanju, razvoju i demonstraciji električnih i hibridnih vozila iz 1976. Među ciljevima zakona bio je rad s industrijom na poboljšanju baterija, motora, kontrolera i drugih hibridno-električnih komponenti. General Electric je odabran za konstruiranje automobila na hibridni pogon, a Toyota je napravila svoj prvi hibrid – mali sportski automobil s plinskom turbinskim generatorom koji strujom opskrbljuje električni motor.
1977. – 1979. – General Motors je potrošio više od 20 milijuna dolara na razvoj i istraživanje električnih automobila, izvještavajući da bi električna vozila mogla biti u proizvodnji do sredine 80-ih.
1979. – Dave Arthurs iz Springdalea, Arkansas, potrošio je 1500 dolara pretvarajući standardni Opel GT u hibridni automobil koji je mogao prijeći 75 milja po galonu, koristeći motor za kosilicu od šest konjskih snaga, električni motor od četiri stotine ampera i niz od šest volt baterije. Mother Earth News koristio je Arthursov plan za izgradnju vlastitog hibrida, koji je trošio 4,7 l/100 km. Šezdeset tisuća čitatelja Mother Earth News pisalo je o planovima, kada je časopis objavio njihove rezultate.
1980. – Briggs and Stratton, tvrtka poznata po proizvodnji motora za kosilice, razvila je hibridni automobil pokretan dvocilindarskim četverotaktnim benzinskim motorom od 16 KS i električnim motorom – ukupne snage 26 KS. Hibridni pogon osiguravao je snagu za posebno dizajnirano vozilo s dvoja vrata sa šest kotača – dva sprijeda i četiri straga.
1989. – Audi je predstavio prvu generaciju eksperimentalnog vozila Audi Duo, baziranu na modelu Audi 100 Avant Quattro. Automobil je imao električni motor od 12,6 KS, koji je umjesto propelerne osovine pokretao stražnje kotače. Nikal-kadmijeva baterija je opskrbljivala energijom. Pogon na prednje kotače pokretao je 2,3-litreni petocilindarski motor snage 136 konjskih snaga, a stražnje elektromotor od 9,2 kW.
1991. – konzorcij za napredne baterije Sjedinjenih Država (USABC), program Ministarstva energetike, pokrenuo je veliki program za proizvodnju “super” baterije kako bi održiva električna vozila što prije bila na cesti. USABC će uložiti više od 90 milijuna dolara u nikal-hidridnu (NiMH) bateriju. NiMH baterija može prihvatiti tri puta više ciklusa punjenja od olovne i može bolje raditi po hladnom vremenu.
1992. – Toyota Motor Corporation objavila je “Povelju Zemlje”, dokument koji opisuje ciljeve razvoja i tržišta vozila s najnižim mogućim emisijama.
1993. – Clintonova administracija objavila je vladinu inicijativu Partnerstvo za novu generaciju vozila (PNGV). U programu je vlada surađivala s američkom automobilskom industrijom na razvoju čistog automobila potrošnje 4,5 l/100 km. Napravljena su tri hibridna prototipa. Toyotino isključenje iz PNGV-a potaknulo je predsjednika Eijija Toyodu da stvori tajni projekt pod nazivom G21, Globalni automobil za 21. stoljeće. Sljedeće godine Toyota je udvostručila svoj izvorni cilj poboljšanja učinkovitosti goriva za 50 posto.
1997. – Toyota Prius predstavljena je japanskom tržištu, dvije godine prije prvobitnog datuma lansiranja i prije konferencije o globalnom zatopljenju u Kyotu održane u prosincu. Prodaja u prvoj godini iznosila je gotovo 18.000.
1997. – Audi je postao prvi proizvođač u Europi koji je uzeo hibridno vozilo u masovnu proizvodnju: Audi duo baziran na modelu Audi A4 Avant. Prednje kotače je pokretao turbodizelaš 1.9 TDI s 90 KS, a stražnje elektromotorom od 22 kW, napajanim olovo-gel baterijom.
1997. – 1999. – električni Honda EV Plus, GM EV1 i GM S-10, pickup Ford Ranger i Toyota RAV4 EV – predstavljen je u Kaliforniji. Unatoč entuzijazmu prvih korisnika, elektrika nije uspjela doseći više od nekoliko stotina vozača za svaki model. U roku od nekoliko godina proizvodnja je zaustavljena-.
1999. – Honda Insight s dvoja vrata postao je prvi hibridni automobil koji je stigao na američke ceste. Prosječno je trošio 4-5 litara.
2000. – hibrid Toyota Prius počeo se prodavati na američkom tržištu
2002. – hibrid Honda Civic Hybrid počeo se prodavati na američkom tržištu
2004. Toyota Prius II osvojila je 2004. nagradu za automobil godine od strane magazina Motor Trend i na sjevernoameričkom Auto Showu. Toyota je bila iznenađena potražnjom i povećala je proizvodnju sa 36.000 na 47.000 za američko tržište. Zainteresirani kupci čekali su i do šest mjeseci na kupnju Priusa iz 2004. godine. Jim Press, predsjednik prodaje Toyote na američkom tržištu nazvao ga je “najboljim automobilom koji smo ikada imali”.
