Roland Ratzenberger, rođen 4. srpnja 1960. u Salzburgu, bio je žrtva ‘crnog vikenda’ na prijelomu travnja i svibnja 1994. u Imoli, nakon što smrt 12 godina nije pohodila utrke Formule 1, da bi tada odnijela dva života, zamalo i treći…
Još od 1982., kad su smrtno stradali Gilles Villeneuve i Ricard Paletti, nitko nije poginuo tijekom trkaćeg vikenda, jedino Elio de Angelis 1986. na testiranju. A onda je došla crna Imola 1994. Teška nesreća Rubensa Barrichella u petak zasjenjena je subotnjom smrću Rolanda Ratzenbergera, austrijskog vozača koji rezultatima nije ostavio dubljeg traga u F1, ali je svakako zaslužio da ga se ovdje prisjetimo.
U još jednoj ozbiljnoj nesreći za vrijeme utrke, na sreću bez tragičnih posljedica, sudjelovao je Michele Alboreto – veliki gentleman, sjajan vozač, koji je u međuvremenu nažalost također poginuo, testirajući Audijev bolid za Le Mans.
A onda je 1. svibnja 1994., u samoj utrci u Imoli, legendarni Ayrton Senna, izlijetanjem u zavoju Tamburello dočekao smrt i svijet Formule 1 zauvijek se promijenio. No vratimo se dan unatrag i prisjetimo nesretnog austrijskog vozača, koji nije stigao ostaviti traga.
Roland Ratzenberger već je imao 34 godine, premda je u tradiciji Villeneuvea tvrdio da su mu dvije manje, i tek je te sezone dobio priliku u Formuli 1. Nastupao je za novu, mladu momčad Simtek i ostavio pristojan dojam 11. mjestom na utrci u Aidi, prvoj za koju se kvalificirao.
U Imoli se žestoko borio za plasman u utrku, kada je u jednom trenutku izletio sa staze, oštetivši prednje krilo. Nije bilo vremena za ulazak u boks i promjenu krila, u želji za kvalificiranjem nastavio je juriti, a onda se dogodila katastrofa.
Na ulazu u zavoj Villeneuve prednje krilo je puklo i podvuklo se pod bolid, onemogućivši upravljanje. Nesretni je Austrijanac frontalno udario u betonski zid pri brzini od 315 km/h i na licu mjesta poginuo. Na sljedećoj utrci u Monaku prvi je startni red bio prazan, a na asfaltu naslikane brazilska i austrijska zastava, u spomen na poginule.
