Uvriježeno je, ali i vrlo pogrešno mišljenje kako su dolaskom komunizma istočnoeuropski automobili preko noći postali tehnološki zaostali, slabo izrađeni i svjetsko ruglo…
U stvarnosti se taj proces zaostajanja za zapadnim tehnologijama odvijao sporo, posebno u Čehoslovačkoj i Istočnoj Njemačkoj, zemljama koje su do rata imale vrlo naprednu i razvijenu automobilsku industriju. Upravo su stoga njihovi automobili 1950-ih i 1960-ih bili tehnološki posve ravnopravni, a u nekim slučajevima i napredniji od zapadne konkurencije.
Jedan je od lijepih primjera toga Trabant, automobil čija je proizvodnja u tvornici VEB Sachsenring u istočnonjemačkom gradu Zwickau počela na 1958. Trabant P50 bio je jedan od najsuvremenijih malih automobila na tržištu u trenutku početka proizvodnje, s unitarnom konstrukcijom, prednjim pogonom i velikim dijelovima karoserije napravljenima od duroplasta, naprednog plastičnog materijala rađenog od recikliranog otpada tekstilne industrije.
Nekoliko desetljeća prije svjetske pomame za korištenjem recikliranog materijala, Trabant 601 je predvodio nove trendove! S čeličnim nosećim okvirom i panelima od plastike, koje je bilo jednostavno zamijeniti, u vrijeme do su drugi ugledni auti jako hrđali, Trabant je bio postojan.
Malena trodijelna limuzina imala je tada trendovske stražnje elementima u obliku peraja, po uzoru na Morris Oxford, DKW Junior, Peugeot 404, Simca Vedette…Ime Trabant označava satelit, a odabrano je u počast ruskom Sputniku, lansiranom 1957. Bio je to prvi svjetski auto s karoserijom od recikliranog materijala.
Najveća mu je mana bio tehnološki zastarjeli dvotaktni motor, no valja se sjetiti da će i DKW/Audi i Saab koristiti taj koncept do duboko u šezdesete, a Suzuki još i čitavo desetljeće potom. Nažalost, u državno kontroliranoj ekonomiji nije bilo mjesta za razvoj, pa je Trabant ostao gotovo neizmijenjen više od trideset godina i od naprednog trendsettera pretvorio se u svojevrsno zastarjelo ruglo.
Koje će ipak biti dostatno simpatično da stvori uvjerljivo najveći kult od svih istočnoeuropskih automobila.Nakon inicijalnih modela P50 i 600, 1964. je predstavljen model 601, klasični Trabant kakvog pamtimo i kojeg se sjećamo.
Daleko od toga da su u tvornici namjerno pustili da im automobil zastari, redovno su spremali i projektirali nove prototipove, koje su komunističke vlasti potom odbijale, zaključujući kako je Trabant takav kakav je posve primjeren pruskom proletarijatu.
I u nekoliko drugih socijalističkih zemalja, kamo su ga izvozili, dok na Zapad baš i nije imao pristupa. Zapadni svijet bolje je nego što se misli poznavao automobile nastale u komunističkim zemljama. Unutrašnjost je spartanska, s ručicom mjenjača u obliku kišobrana, kod starijih se modela dugo svjetlo palilo/gasilo gumbom za lijevu nogu, nema pokazivača goriva, nego je dolje lijevo ventil za uključivanje rezerve, kao na motociklu.
Lada, Wartburg, Moskvič, Škoda, Polski Fiat, Zastava… bili su prisutni na zapadnim tržištima, premda je prodaja bila gotovo marginalna. Trabant nije, on nije udovoljavao ni minimalnim zahtjevima zapadnih legislativa, no zato je u Istočnom bloku bio pravi hit. Liste čekanja bile su notorno duge, čak i po deset godina, a proizvedeno je više od tri milijuna primjeraka.
Tako da je taj isti zapadni svijet ostao osupnut nad scenama koje su se počele događati u Njemačkoj od ljeta 1989. Nepregledne kolone Trabanata počele su se pojavljivati na zapadnonjemačkim cestama, a u njima Istočni Nijemci u potrazi za boljim sutra. Koje nije uključivalo Trabije, čim bi se domogli nekog rabljenog zapadnog auta, DDR-ovci su Trabante naprosto ostavljali, bacali na smeće.
Poklanjani su ili prodavani za nekoliko maraka, ali su pritom neočekivano postali i simbol pada komunizma. Ključni faktor u stvaranju te simbolike odradili su irski rockeri U2 na turneji ZOO TV, kojom su 1993. i 1993. obišli svijet, a Trabanti su bili ključni dio scenografije, rasvjetna tijela na toj angažiranoj turneji, koja je često uključivala i direktna javljanja ljudi iz opkoljenog Sarajeva.
No samog Trabanta u to vrijeme nije više bilo, tvornica je već počela proizvoditi Volkswagene, čiji je četverotaktni motor već bio ugrađen u zadnje serije Trabanta. Kod nas je postojao i ‘Mit o užini za svinje i ovce’. Glodanje auta prikazano je u Kusturičinom filmu ‘Crna mačka, beli mačor’ i pjesmi ‘Blu Trabant’ grupe Atheist Rap.
Dvotaktni motor bez razvodnika paljenja i pumpe za gorivo, ako se koristila 3-postotna mješavina ulja i goriva bilo je gotovo nemoguće uništiti. Iz 594 ccm motor je izvlačio je 23 KS, pa je pojačan na 26 KS.
Tko god misli da je Trabant bio nekvalitetan, jako se vara: očekivani vijek prosječnog primjerka u DDR-u bio je čak 28 godina. Bilo je to moguće zbog inicijalno kvalitetne izrade, ali i jednostavnog održavanja.
Srce je 2-taktni, 2-cilindarski redni poprečno postavljeni motor s aluminijskim blokom i zračnim hlađenjem. Nema razvodnik paljenja, nego dva odvojena visokonaponska kruga te dvije bobine i dva para platinskih dugmadi, ali ni benzinsku pumpu – napajanje iz 24-litrenog spremnika bilo je pomoću gravitacije (padom), kao u motociklu.
Ispred nogu bila je slavina za uključivanje posljednje četiri litre (rezerva), također kao u motociklu. Poprečno ugrađeni, zrakom hlađeni, redni, 2-cilindarski, 2-taktni benzinac obujma 594 ccm izvlačio je 23 KS pri 4200/min, što je Trabantu 601 omogućavalo brzinu od 100 km/h.
No zbog mase od samo 615 kg i živahna ubrzanja ‘cvajtakta’, Trabant se i danas lako nosi sa suvremenim gradskim prometom, a na autocesti može i mora pratiti brzinu tegljača. Pogotovo u verziji pojačanoj na 26 KS, nakon 1970. Motor je jednostavan i dugovječan, dok se u njega sipa ispravna mješavina ulja i benzina u omjeru 3 posto (verzije od 1974. 2 posto).
Potrošnja nije padala ispod sedam litara, a uz oštriju se vožnju znatno povećavala, kao i količina smrdljivog plavog dima, koji se vijorio iza svakog Trabanta. Motor je bio noseći dio karoserije, i kad je izvađen, Trabant ne može stajati na prednjim kotačima, ali nakon vađenja motora lakše se reparira noseći dio karoserije.
Premda je bio najjeftiniji automobil na tržištu, desetak posto jeftiniji od Fiće (Zastave 750), Trabant 601 nije bio osobito popularan ni tražen u bivšoj Jugoslaviji. Uvožene su manje količine.
Danas je Trabant jeftin, ali i iznenađujuće popularan oldtimer, a zbog jednostavnosti i prepoznatljivosti česta je meta i tunera, posebno u Istočnoj Europi. Gotovo da je dostigao rang kultnih automobila poput Bube, Spačeka ili Minija. Svakih nekoliko godina svjedočimo i nekoj inicijativi za oživljavanjem marke, u luksuznim, hibridnim, električnim ili kakvim već inačicama.
Za razliku od većine istočnih rivala, i ugaslih tvrtki, Trabant nije mrtav i zauvijek u povijest potisnuti brand. Stoga je vrlo vjerojatno da ćemo ga kad-tad ponovo vidjeti na cestama. Nostalgija za DDR-om veliki je tržišni hit u Njemačkoj, pišu se knjige o ondašnjem dizajnu, a u većim istočnim gradovima postoje i organizirane taksi te rent-a-car službe za razgledavanje znamenitosti u Trabantima.
Ono što nitko nije želio tada danas se ne samo čini poželjnim, nego i pošteno naplaćuje turistima. Postoje legende o Trabantima koji su služili kao tegleća marva, natovareni s tonom tereta i sve to izdržavali. Posljednja serija 1.1 (crveni model u galeriji slika), od 1989. do 1991., bila je opremljena 4-taktnim 4-cilindrašem VW Pola, s 1043 ccm i 41 KS.
Malo je upitno kako smjestiti tonu nečega u neveliko vozilo poput Trabanta, no nema dvojbe da je praktični karavan mogao progutati pristojnu količinu tereta. Naravno, bio je to i uvjerljivo najjeftiniji karavan na tržištu. Trabant je nasljednik predratnih DKW-a, sklapanih u Saskoj i nakon rata. Prvi model P50 iz 1957. atraktivniji je vizualno zbog antiknijeg izgleda, ponajviše zbog tada uobičajenih dvobojnih karoserija.
Pri predstavljanju modela 601 očekivano je da će za 3-5 godina biti zamijenjen novim modelom, koji nije nikada došao. jedino je u malu seriju u zadnje dvije godine, 1990. i 1991., ugrađivan četverotaktni motor iz VW Pola. Taj je model poznat kao Trabant 1.1. Proizvođač autića Herpa od 2007. najavljuje oživljavanje Trabanta. Tvornički vozači Trabanta bili su strah i trepet u malolitrenojkategoriji na kojim god bi se relijima, uglavnom u Istočnoj Europi, pojavili.
Motori su se rado vrtjeli i dali pojačati, pa se u svim zemljama u kojima je Trabant uživao popularnost ovaj model postao jedna od omiljenih meta tunera. To nije prestalo ni nakon kraja proizvodnje, napravljeno ih je mnogo i toliko su jeftini da se i danas početnici u dorađivanju automobila na istoku često odlučuju koristiti ga kao bazu za svoje projekte.
Naziv karavana bio je Universal, a to ime je do pojave T-klase W123 koristio i Mercedes-Benz. Praktičan i izdržljiv karavan pojavio se na tržištu 1965., godinu dana nakon limuzinskog 601.
DOBRO JE ZNATI: Što je duroplast?
Taj je materijal napravljen od kombinacije otpadnog materijala lokalne kemijske industrije i ostataka pamuka iz sovjetskih tekstilnih postrojenja. Razlog korištenja bila je kronična nestašica metala u DDR-u i nevoljkost trošenja skupih deviza na njegov uvoz.
Usprkos tome, Trabant u vremenu nastanka strukturalnom čvrstinom nije zaostajao za onovremenim usporedivim zapadnim modelima. Prednost je bila i u lakom recikliranju. Nije sigurno jesu li urbane legende o svinjama koje bi pojele karoseriju Trabanta utemeljene na stvarnim događajima, neki izvori tvrde da duroplast nije otrovan za životinje, a drugi da fenolske smole u njemu jesu.
Mit o papiru i ljepenci: Ma što vam govorili o ‘autu od papira i kartona’, to je samo dio materijala prerađenih u izdržljivi duroplast.
Zanimljiva, i kod nas neko vrijeme dostupna ‘buggy’ inačica Tramp, izvorno je bila namijenjena za istočnonjemačku vojsku, a danas je najvrjedniji oldtajmer iz obitelji Trabant
