Renaultu nisu bile dovoljne pobjede koje je zahvaljujući motorima s turbopunjačem ostvario u utrkama 24 sata Le Mansa i Formuli 1 krajem 70-ih, već se odlučio okušati i u reliju! Renault 5 Turbo predstavljen je 1978., a popularno je nazivan kao Renault 5 na ‘steroidima’…
Renault 5 Turbo kojeg je dizajnirao Jean Terramorsi i konstruirao Yves Legal razvijen je posebno za relije. Terramosi i Legal u tu su svrhu konstruirali i patentirali 400 modela. Prvi model Renaulta 5 Turbo predstavljen je na Pariškom salonu automobila 1978. Osvanuo je na brojnim naslovnicama zahvaljujući smještanju motora straga u sredini i širokim kotačima koje uokviruju još širi stražnji blatobrani. Svojim zapanjujućim izgledom ostavljao je dojam Renaulta 5 na steroidima.
Proizveden u Alpineovoj tvornici u Dieppeu (ukupno 4857 primjeraka), ubrzo je pronašao ciljanu publiku – one koji su spremni ukrotiti njegovih 160 KS pri 6400 o/min koje razvija 1,4-litreni četverocilindarski motor Cléon-Fonte, smješten straga u sredini. Premda je ovaj model isprva bio opremljen aluminijskim vratima i krovom te novom dizajnerskom unutrašnjošću, od 1983. dostupan je u inačici Turbo 2 koja zadržava tehničke karakteristike, ali ne i dizajn svojeg prethodnika; uređenje unutrašnjosti preuzeto je iz modela Renault 5 Alpine Turbo, a aluminijski dijelovi karoserije promijenjeni su kako bi se snizila cijena.
Vozili su ga slavni vozači relija kao što su Didier Auriol, Francois Chatriot, Dominique Meyer, Joaquim Moutinho, Bruno Saby, Carlos Sainz, Alain Serpaggi, Jean-Luc Thérier i mnogi drugi, a Jean Rangotti proslavio ga je na reli utrkama diljem svijeta; Renault 5 Turbo osvojio je Reli Monte Carlo 1981. i brojne druge relije.
Renault 5 Turbo Europa Cup
Renault Turbo Elf Europa Cup prva je svjetska utrka automobila jedne marke pokretanih motorom s turbopunjačem. Na ovom su se natjecanju amaterski vozači natjecali s proslavljenim prvacima za upravljačima automobila koji su tek neznatno izmjenjeni u odnosu na serijske.
Kada je 1980. Renault 5 Turbo stigao na tržište, bilo je jasno da je riječ o novoj perjanici marke čija je strast prema automobilističkim sportovima utkana u njegov DNK. “Bombica” je ispunila očekivanja. U siječnju 1981. osvojila je Reli Monte Carlo s Ragnottijem i Andrijém za upravljačem. Tri mjeseca kasnije započeo je Renault Turbo Elf Europa Cup koji je zamijenio Renault 5 Elf Europa Cup. Natjecanje automobila jedne marke pokretanih motorom s turbopunjačem sastojalo se od 12 utrka.
Sedam utrka služilo je kao priprema za sudjelovanje u Velikoj nagradi F1, dok je jedna utrka služila i kao priprema za natjecanje 24 sata Le Mansa. Svaku utrku Renaulta 5 Turbo pratilo je od 80.000 do 100.000 gledatelja! Budući da je bila riječ o vozilu serijske proizvodnje koje nije nosilo velike troškove, amaterski vozači iskoristili su priliku za odmjeravanje snaga s profesionalnim vozačima kao što su Jean Ragnotti i Walter Rohrl. Ragnotti je osvojio drugo mjesto u sezoni 1981., nizao pobjede u Nürburgringu, Monacu i Dijonu te ostvario brojne plasmane na pobjedničkom postolju.
Renault 5 Turbo Tour de Corse
Osim serijske, Renault 5 Turbo ponuđen je i u nekoliko trkaćih inačica. Prva takva inačica u skladu s propisima Grupe B nazvana je „Tour de Corse” u čast Ragnottijeve pobjede na tom reliju.
Renault 5 Turbo predstavljen je 1980. te je jasno pokazivao namjeru da postane najpopularniji Renaultov sportski model. Trkaća inačica Grupe B, nazvana „Tour de Corse”, proizvedena je za sezonu 1983. te je u inačici za privatne momčadi razvijala 285 KS.
Originalni Renault 5 Turbo “Tour de Corse” krasile su boje bolida francuskog vozača Alaina Serpaggija (sudionik Francuskog prvenstva u reliju od 1983. do 1985. i prvak Francuskog prvenstva u reliju D2 1985.)
Renault Maxi 5 Turbo
Maxi, zadnja inačica Renaulta 5 Turbo, uspješno se nosila s konkurentima koji su imali pogon na sve kotače.
Beskompromisno sportsko vozilo Renault 5 Turbo, predstavljeno 1978., prošlo je dalek put od svojih početaka kao osobno vozilo. Njegov motor snage 160 KS, smješten straga u sredini, dao je naslutiti da bi buduće trkaće inačice mogle ostvariti dotad neviđen uspjeh. Maxi je bio posljednji član te sportske dinastije. Novi propisi Grupe B iz 1983. dopuštali su ugradnju pogona na sva četiri kotača. To je značilo da je pred njim velik izazov jer je imao samo stražnji pogon.
Znatno su poboljšana aerodinamička svojstva vozila koje je, na kraju krajeva, poprilično četvrtasta kutija. Prilagođeni su spojleri i usisnici te su ugrađeni laki dijelovi od ugljičnih vlakana. Karoserija je bila ojačana, ovjesi prilagođeni, a novi snažniji motor razvijao je do 350 KS. Zbog toga ostaje zapamćeno kao najbrže reli vozilo s pogonom na dva kotača koje je u rukama Jeana Ragnottija ostvarilo impresivne pobjede na relijima Tour de Corse i Tour de France.
