Neki su pioniri automobila bili motivirani mijenjanjem svijeta, većina željom za zaradom, a Charles Stewart Rolls i Frederick Henry Royce udružili su se kako bi proizveli najbolji automobil na svijetu!
Kompromisa nije moglo ni smjelo biti, uporabljeni su najbolji materijali i tehnike izrade, a mehanička osnova bila je toliko kvalitetna da je najpoznatiji rani model Silver Ghost po tadašnjim cestama 1907. bez ikakvog kvara prevalio put od Londona do Glasgowa – 27 puta zaredom!
Model, kojeg je dodatno proslavio Lawrence od Arabije, prihvaćen je kao nedvojbeni vrhunac svijeta automobila, a taj je status tvrtka uspjela održati i s nasljednicima. Kraljevi, milijunaši, filmske zvijezde, političari… svi su oni ispisali povijest tvrtke, no najlojalniju je klijentelu Rolls-Royce oduvijek imao na poprilično neočekivanoj lokaciji: u trećem svijetu.
Možda zbog najmanje srama spram javnog pokazivanja razmjera svog imetka, u doba kolonijalnog carstva indijski su maharadže masovno kupovali proizvode s maskom u obliku grčkog hrama.
Kasnije su, dekolonijalizacijom, njihovu ulogu preuzeli novopečeni diktatori, bogati vođe siromašnih zemalja, a tijekom zadnje četvrtine dvadesetog stoljeća petrodolari su preuzeli primat.
Bliski Istok, arapske naftonosne zemlje danas su (uz Kinu i Rusiju, iako ondašnji bogatuni vjerojatno ni ne znaju da je još Lenjin imao devet Silver Ghostova, a Brežnjev razbio poklonjeni Silver Shadow), glavno ciljano tržište Rolls-Roycea.
U razvijenom svijetu, Rolls-Royce je doživio drukčiju, tužniju transformaciju. Od automobila za one koji si žele i mogu priuštiti samo najbolje stvari u životu prerastao je u simbol dekadencije.
Baš poput Bregovićevog orkestra, postao je to automobil za vjenčanja i sprovode, a na svakog connoisseura među kupcima dolazila su po dva do tri vlasnika kockarnica i sumnjiva tipa.
U prošlosti je tvrtka nastojala na to reagirati predstavljajući elegantne, a ipak donekle diskretne modele poput predivnog Silver Shadowa. Svakako, dio imagea nastao je na ljudima poput armenskog naftnog magnata i playboya u svakom smislu te riječi,
Nubara Gulbenkiana, čiji su unikatni Rolls-Roycei bili dekadentno pretjerani poput samog vlasnika, a vozač mu se zvao Wooster, no sama je tvrtka uvijek preferirala image konzervativne kvalitete, kojim su nudili samo najbolje, ali bez stilskih ekstravagancija.
Početkom 1970-ih tvrtka je nacionalizirana, prava na automobilski dio ustupljena su prvo Vickersu, a kada je prodaja pala na niske grane, 1990-ih, pojavila su se dva interesenta za preuzimanje licence, oba njemačka.
Rolls-Royce se nalazio u toliko mizernom stanju da je novi vlasnik, Volkswagen, odlučio prepustiti taj brand BMW-u, a sebi zadržati ‘perspektivniji’ Bentley, sestrinsku tvrtku koja je tada prodavala dvostruko više automobila.
I danas prodaje više, ali Rolls-Royce ostvaruje najbolje prodajne rezultate u povijesti tvrtke, dijelom zbog rastuće potražnje u Kini, ali i zbog popularnosti među američkim rap glazbenicima.
