Najvažnije je bitno povećati izvjesnost kažnjavanja za prometne prekršaje, uvođenjem integralnog videonadzora i temeljitim poboljšanjem, katarzom pravosuđa, uvesti mehanizme “mladog vozača” i “privremene vozačke dozvole”, na cestama se fokusirati na raskrižja i zone izlijetanja te poticati nova, sigurna vozila, a penalizirati nesigurna…
Tekst: Željko Marušić
Foto: Ilustracija, Pixabay
U prvih deset mjeseci 2021. na hrvatskim je cestama poginulo 259 osoba, 53 više nego u istom razdoblju prošle godine, dakle porast je 25,7 posto te bismo godinu mogli završiti s više od 300 poginulih. Uzimajući u obzir realni broj stanovnika, to je 80 poginulih godišnje na milijun stanovnika, 60 posto više od EU prosjeka.
Zašto je Hrvatska pri samom dnu Europske unije po sigurnosti cestovnog prometa i zbog čega u 2021. imamo veliko povećanje broja poginulih na cestama Popuštanje mjera u koroni i veća mobilnost? Da, u određenoj mjeri, ali glavni je razlog nastavka lošeg stanja što nismo ništa napravili po bitnim, utjecajnim mjerama za povećanje sigurnosti na hrvatskim cestama. Imamo lošu strategiju sigurnosti cestovnog prometa, jer se ide preširoko, resursi se troše na nebitno, s dominantnim populističkim i političkim odrednicama, ne stručnim.
Na sigurnost cestovnog prometa utječu tri bitna utjecajna čimbenika: vozač, vozilo i prometnica. Pogrešna se strategija temelji na njihovim pogrešno definiranim utjecajima, ravnomjerno, trećinski (po 33,3 posto). Na osnovu toga pogrešno se određuju prioriteti,
Točno je da utjecajni čimbenici na sigurnost cestovnog prometa utječu u sljedećem omjeru, što bi trebao biti temelj buduće strategije sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj:
Vozač – 85 posto
Prometnica -10 posto
Vozilo – 5 posto
Dokaz 1: Ako imamo najlošije, čak i neispravno vozilo i prometnicu, dobar vozač može natkompenzirati ostala dva čimbenika, prvenstveno poštujući članak 51. stavak 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prilagodbom brzine stanju vozila i uvjetima na cesti (stanju kolnika, vidljivosti) te sigurno stići do odredišta. Kad bi svi čimbenici bili po 33,3 posto vrijedio bi obrat, ali obrat ne vrijedi! Možete imati najbolji automobil, na najkvalitetnijoj prometnici, ali ako se sumanuti vozač u opasni zavoj zaleti s 200 km/h, ništa ne može pomoći.
Dokaz 2: Ako je cesta hrapava, tada dobro prianjaju i loše gume (najvažniji čimbenik dinamike i sigurnosti vožnje), a ako je cesta skliska, posebice zaleđena, ne prianjaju ni najbolje gume.
Dokaz 3: Ako cesta ima sigurnu zonu izlijetanja, ni u pasivno nesigurnom automobilu posljedice neće biti teške, ali ako je u zoni izlijetanja stablo, armiranobetonski stup ili mostić preko uzdužnog odvodnog kanala… pri izlijetanju velikom brzinom neće pomoći ni pasivno najsigurniji automobil.
Dakle, trebamo se usmjeriti na vozače i njihovu prometnu kulturu, kako bi manje kršili Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Naime, kad bi svi dosljedno vozili po propisu, broj nesreća bi se sveo, praktički, na nulu, jer se svaki vozač dužan prilagoditi uvjetima na cesti. Sigurnost cestovnog prometa možemo poboljšati provođenjem sljedećih pet mjera, od kojih je prva apsolutni prioritet te bi donijela 90 posto potrebnih rezultata:
1. Bitno povećati izvjesnost kažnjavanja, pogotovo za najopasnije prometne prekršaje – prebrzu vožnju, prolaske kroz crveno na semaforu, korištenje mobitela… Za to je nužno najvažnije ceste, posebice opasna mjesta, premrežiti radarskim kamerama, uvesti mehanizam objektivne odgovornosti (kaznu prvenstveno plaća vlasnik vozila) te provesti katarzu pravosudnog sustava, u cilju bitnog povećanja njegove pravednosti i učinkovitosti.
2. Uvesti mehanizme “mladog vozače” do navršene 24. godine, za koje bi vrijedilo ograničenje snage vozila od 70 kW (95 KS) i “privremene vozačke dozvole”, uz definiranje uvjeta (sigurnog ponašanja u prometu) za dobivanje trajne vozačke dozvole.
3. Raskrižja ubuduće prioritetno rješavati denivelacijom ili kružnim tokovima, a ostala opremiti vibracijskim uspornicima, semaforima i radarskim kamerama.
4. Zabraniti postavljanje električnih stupova i stupova javne rasvjete uz ceste izvan grada, a postojeće planski zamjenjivati podzemnom mrežom i visećom rasvjetom, zabraniti sadnju stabala uz ceste te izgradnju armiranobetonskih mostića i betonskih prilaza preko uzdužnih odvodnih kanala, bez posebnih prometnih projekata, koji bi, u slučaju njihove opravdanosti/potrebe, prilagodili cestovnu infrastrukturu – ograničenje brzine, radarske kamere, uspornici, zaštitne ograde…
5. Trošarinu (PPMV) i godišnji porez na vozila (do 10 godina starosti) za nova vozila koja imaju pet zvjezdica za sigurnost po Euro-NCAP sustavu smanjiti za 50 posto, a ako imaju i sustav autonomnog kočenja, ukinuti. Na stara i nesigurna vozila, otklonom od štetnog populizma i političkog marketinga, uvesti progresivni malus.
Povećanje izvjesnosti kažnjavanja za prometne prekršaje najvažniji je zadatak u povećanju sigurnosti na cestama, nacionalni prioritet. Koliko je to problem pokazuje dobro poznata činjenica da naši vozači postaju znatno discipliniraniji, počinju dosljedno poštivati prometne propise, čim prijeđu u Sloveniju, a vozači iz zapadnih zemalja kad dođu na naše ceste, počinju gubiti prometnu kulturu i češće krše prometne propise nego na domaćim cestama, znajući da je zanemariv rizik da će za to biti kažnjeni.
