Nissan je oduvijek bio inovativan, a NRV II Concept iz 1983. apsolutna je potvrda ove tvrdnje…
Sada već kultne 1980-e su bile zanimljivo razdoblje za automobilski dizajn eksterijera, ali i interijera. Nadahnuti futurističkim filmovima, ranom fazom kompjuterizacije i digitalizacije, autoindustrija je također željela uzeti dio tog kolača. Stoga ne čudi da je tad predstavljeno mnogo automobila sa digitalnim zaslonima, ‘touchscreen’ sustavima (premda, ruku na srce, nisu bili precizni kao današnji).
Buick Riviera jedan je od prvih automobila koji je serijski imao takav ‘touchscreen’ sustav (doduše, monokromatski). Tu je bio i Oldsmobile sa svojim modelom Trofeo. No, malo je poznato kako je Nissan imao svog ‘asa u rukavu’ već početkom 1983., ali on ipak nije ušao u serijsku proizvodnju.
Riječ je o modelu NRV II Concept koji je svjetlo dana ugledao već spomenute 1983., doduše kao konceptni automobil s kojim je Nissan želio pokazati progresiju tadašnje tehnologije. Sveprisutni analogni pokazivači brzine i okretaja željeli su se zamijeniti stilskim, dinamičnim sučeljima. Upravo to je napravio i Nissan; kvadratni gumbi i klizači davali su vozaču taktilnu kontrolu nad svime u vozilu, stavljajući sve njegove sustave na dohvat ruke.
U interijeru je vozač mogao koristiti brojne tipke na središtu volana (tada još nije bilo u planu prioritizirati zračne jastuke), a u oko upada i veliki, digitalni zaslon ispred vozača. Doduše, za današnje standarde poprilično nepregledna i kičasta grafika odala se zubu vremena, no zanimljivo je vidjeti kako su japanski stručnjaci već tad prognozlirali sve što će nas danas čekati u automobilima.
Neki su u tome i uspjeli, pa je već krajem desetljeća Opel Kadett E (1984. – 1995.) u svojoj najsnažnijoj inačici GSi ubacio digitalni brzinomjer. Nedugo nakon toga, stigao je i novi Fiat Tipo koji je u inačici DGT nudio sličan zaslon.
Da stvar bude bolja, NRV II Concept je nudio mnoge blagodati koje danas jednostavno uzimamo zdravo za gotovo poput senzora za kišu i svjetlo, navigacijskog sustava, upravljanje govorom. Najzanimljivija je činjenica da je ovaj automobil raspolagao sa radarskim tempomatom te sustavom upozorenja od pospanosti. Također, kako bi bio zanimljiv, korišteni su i novi materijali u izradi vozila koji tad i nisu bili rašireni u autoindustriji, pa su prozori bili načinjeni od lagane plastike.
Ispod poklopca motora krio se benzinski 1.3 četverocilindraš s turbopunjačem koji je razvijao 120 KS, a jedina mana je bila činjenica što je bio pogonjen na metanol. Sada, gotovo 40 godina kasnije, zanimljivo je vidjeti kako su stručnjaci i dizajneri vidjeli budućnost sustava u autoindustriji, a jedno je sigurno, bez tih stvari danas jednostavno – ne možemo!
