Cobra je jedan od najpoznatijih i najljepših klasičnih sportskih automobila, kojeg je prije 56 godina stvorio Carroll Shelby, kao trkaći stroj, kako bi preoteo primat Ferrariju…
Cobre su ubrzo počele napadati i gristi, no pokazalo se da im je upravo ono što nas na njima toliko fascinira, predivan oblik, glavno ograničenje u pohodu na Svjetsko prvenstvo konstruktora – jednostavno nisu mogle postići dovoljnu brzinu na pravcu, bazirane na u tom trenutku već 15-ak godina starim aerodinamičkim idejama.
Rješenje je ponudio Peter Brock, ugledni dizajner koji se već dugo inspirirao idejama doktora Kamma, tada još nedovoljno cijenjenog njemačkog aerodinamičara. Rezultat je bila spektakularna Cobra Daytona Coupe, automobil koji će Shelbyju donijeti ostvarenje sna.
Doduše, ne u prvoj prigodi, 1964. je otkazana zadnja utrka u Monzi, na kojoj je Cobra teoretski mogla preoteti naslov Ferrariju, na čiji je 250 GTO Daytona bila fascinantno nalik.
No iduće godine je titula ipak otišla u Ameriku, a osvojena je pobjedom u klasi u Reimsu na – može li prikladnije? – sam Independence Day 1965.
Prvi primjerak, i jedini od šest coupea koji je uistinu i proizveden u Americi – ostalih je pet, ironično, zapravo sklopila Carrozzeria Gransport u, od svih mjesta na svijetu, Modeni, debitirao je na utrci u Daytoni na današnji dan 1964. Kako je pripreman za tu utrku, novi je coupe i nazvan po toj čuvenoj trkaćoj stazi na Floridi.
Prva Cobra Daytona Coupe, s brojem šasije CSX2287, nije pobijedila u tom prvom nastupu, Dave MacDonald i Bob Holbert odustali su zbog pregrijavanja diferencijala i požara u boksu, no dotad su vodili. Pobjedu su odnijeli Phil Hill i Pedro Rodriguez u tri sekunde po krugu sporijem Ferrariju 250 GTO. Fascinantna je i priča o tom prvom automobilu, CSX2287.
Trideset se godina nije znalo za sudbinu ovog automobila, koji je bio jedan od najtraženijih oldtimera među lovcima na blago, sve dok se jedna životom razočarana starija gospođa po imenu Donna O’Hara nije 2001. polila benzinom i zapalila, na jednom konjskom trkalištu u južnoj Kaliforniji.
Nitko nije brinuo za nju niti prijavio nestanak, policiji je trebalo više od mjesec dana nakon smrti da je identificiraju. A onda se klupko počelo odmotavati, jer je ta gospođa trideset godina u garaži čuvala CSX2287. Automobil je ubrzo potom prodan za četiri milijuna dolara, samo da bi se otkrilo da nekolicina ljudi polaže pravo na njega.
Uključujući i Phila Spectora, legendarnog čudaka glazbene industrije, koji se 1960-ih svakodnevno vozio po gradu ovim automobilom, a onda ga prodao (ili, kako je on tvrdio, samo dao na čuvanje) svom tjelohranitelju u garaži čije kćerke će automobil provesti sljedećih 30-ak godina.
Nećemo ulaziti dublje u priču o krivotvorenjima dokumenata, tužbama i nagodbama, srećom danas je automobil na sigurnom, u jednoj od najvrednijih i najljepših svjetskih kolekcija klasičnih automobila, onoj neurokirurga Freda Simeonea u Pennsylvaniji.
