Desetljećima smo učili kako je telefon 1876. izumio Škot Alexander Graham Bell…
… ali prvu patentnu prijavu za telefonski uređaj Uredu za patente SAD-a 1871. podnio je Talijan Antonio Meucci (1808. – 1889.), no bez spomena o elektromagnetskom prijenosu vokalnog zvuka. Pet godina kasnije Alexander Graham Bell (1847. – 1922.) dobio je patent za elektromagnetski prijenos vokalnog zvuka “promjenjivom” električnom strujom.
Unatoč dugotrajnom općem priznavanju Bella za ovo postignuće, Zastupnički dom Kongresa SAD-a rezolucijom iz 2002. priznao je Meuccijev rad na izumu telefona. Ali, Senat SAD-a nije se pridružio rezoluciji, a tumačenje rezolucije je sporno. Ipak, talijansko Ministarstvo kulturne baštine i aktivnosti 2008. je poduprlo proslavu Meuccijevog 200. rođendana pod naslovom “Inventore del telefono” (Izumitelj telefona).
Zanimljivo, ta je činjenica široj javnosti prvi put iznesena 1990. u kultnom filmu Kum III.
Bilo kako bilo, telefon je promijenio svijet, mogućnost prijenosa govora žičanom vezom smatra se jednim od najrevolucionarnijih otkrića u povijesti čovječanstva. Važan iskorak u primjeni telefona zbio se 17. lipnja 1946, kad je vozač u St. Louisu (Missouri) tijekom vožnje podigao slušalicu klasičnog telefona ugrađenog u automobil, te obavio prvi telefonski razgovor iz automobila u pokretu.
Bio je to, ujedno i prvi mobilni telefon, kojeg su osmislili A. Dickieson i D. Mitchell, stručnjaci tvrtke Bell Labs i H.I. Romnes budući čelnik tvrtke AT&T. Već 1948. bežični telefonski servis bio je dostupan u gotovo 100 američkih gradovima i na autocestama. Usluga je bila skupa, 15 dolara mjesečno plus 30 do 40 centi za obavljeni razgovor pa su prosječni troškovi bili veći od prosječne američke plaće.
Stoga je to bio ultimativni statusni simbol, te su mobilnu komunikaciju skromnih mogućnosti, po današnjem standardu, koristili samo imućni biznismeni te celebrityju s obje strane zakona. S tek 5000 korisnika i 30.000 tjednih poziva najčešće se koristio u flotnom transportu i V.I.P. prijevozu.
Ograničenim mogućnostima sustava potvrđuje da je 2000 korisnika u New Yorku na raspolaganju imalo samo 12 bežičnih kanala, pa se na uspostavu razgovora čekalo i više od 30 minuta. Komunikacija automobil-repetitor bila je bežična, ali se za razgovor u automobilu koristila slušalica sa žicom povezanom s telefonskim uređajem u prednjem panelu. Sustav je bio glomazan, mase 40 kilograma.
Napredak je tekao kontinuirano, ali masovnije korištenje mobilnih telefona u automobilu počelo je tek krajem 1980-ih, kad su mobilni telefoni ušli i u opću upotrebu. Zanimljivo, prijenosni, mobilni telefon patentirao je već 1917. finski izumitelj Eric Tigerstedt. Prvi funkcionalni mobilni telefon, mase 2 kg, popularno zvan ‘cigla’, izradili su i na tržište pustili 1973. John F. Mitchell i Marty Cooper (na slici) iz tvrtke Motorola. Ubrzo postaje ultimativni statusni simbol, posebice vlasnicima kabrioleta…
No, mobitel u automobilu, koliko praktičan i koristan, postao je generator pogibelji u prometu.