Derek Warwick, rođen 27. kolovoza 1954. u engleskom Alresfordu, jedno je od prvih imena koje se spomene kad se povede rasprava o najboljim vozačima koji nikada nisu uspjeli pobijediti u utrci Formule 1
Imao je prilično trnovit put po nižim kategorijama i u Formuli 1 se pojavio tek 1981., no dostatno je impresionirao u tri godine u slabašnom bolidu Toleman da 1984. dobije veliku priliku, došavši u tim Renault nakon što je otišao Alain Prost. Vodio je utrke, nekoliko puta završio na podiju i na kraju sezone bio vrlo solidan sedmi u ukupnom poretku.
No potom je napravio grešku karijere i odbio poziv koji mu je uputio Frank Williams. Njegova zamjena, Nigel Mansell, pretvorio se u pobjednika utrka i prvaka, a Renault otišao iz Formule 1. Drugu priliku, Lotus, upropastio mu je Ayrton Senna, koji je odbio imati tako brzog vozača pored sebe u momčadi, i Warwick više nikada nije dobio priliku u nekoj od vodećih ekipa.
Nakon intermezza u tada već vrlo slabom bolidu Brabham Warwick je odvezao nekoliko dobrih sezona za još jednu momčad sa začelja, Arrows. Sezonu 1988. završio je na izvrsnom osmom mjestu… A sljedeće su ga godine u dva navrata greške momčadi ili kvarovi spriječili na putu prema senzacionalnoj pobjedi.
Najveći uspjeh karijere stigao je 1992. kada je bio dijelom pobjedničke posade tima Peugeot na 24 sata Le Mansa. A još nakon toga odvezao je i nekoliko sezona u britanskom prvenstvu turističkih automobila. Danas vodi zastupstvo tvrtke Honda na otoku Jersey, povremeno se pojavljuje na utrkama Formule 1 kao četvrti sudac, vodi blog o utrkama i predsjednik je britanske udruge trkaćih vozača.
Derekov brat Paul smatran je velikom vozačkom nadom no poginuo je 1991., prije no što se probio do Formule 1. Kuriozitet je da je utrka na stazi Oulton Park prekinuta zbog njegove nesreće, a kako je u tom trenutku vodio, posthumno je proglašen pobjednikom te utrke, a na kraju sezone i prvakom britanske Formule 3000.
