Robert Kenneth ‘Ken’ Tyrrell jedan je od onih razmjerno talentiranih vozača utrka koji su na vrijeme shvatili da njihov pravi talent leži u vođenju drugih vozača i momčadi, a ne za samim upravljačem trkaćeg bolida.
Tijekom 1960-ih gradio je uspjeh u nižim kategorijama, ali i razvio poseban odnos s mladim škotskim talentom Jackiem Stewartom.
Kada je s francuskom momčadi Matra sklopio dogovor o vođenju njihovog F1 programa bilo je jasno da će i Jackie Stewart uskoro doći u momčad, iako je na stolu imao ponude mnogo uglednijih momčadi.
Ni Stewart ni Tyrrell nisu pogriješili, njihovo partnerstvo donijelo je čak tri titule svjetskog prvaka Formule 1 (1969., 1971. i 1973.). Prva je osvojena s Matrom, a druge dvije s Tyrrellovom novom, privatnom momčadi.
Bio je to vrhunac Tyrrellove karijere, iako će momčad biti vrlo uspješna i do kraja 1970-ih, pa čak i ostvariti pobjede imaginativnim konstrukcijama poput bolida sa šest kotača. Nakon toga uslijedilo je lagano klizanje prema dnu poretka.
Michele Alboreto donio je zadnju pobjedu 1983., a momčad se još 15 godina održala u ‘Oktanskom cirkusu’. Neovisno o rezultatima, ‘ujak Ken’ je bio vrlo zapažena pojava u svijetu Formule 1, jedan od ljudi koje se uvijek pitalo za mišljenje.
Čak i ako je ono, kao u doba turbo motora, koje je iskonski prezirao, odudaralo od ostalih na gridu. Nakon dugog nagovaranja Tyrrell je popustio i 1997. prodao momčad, a 2001. i umro od raka.
Na temeljima Tyrrella nastali su prvo BAR i Honda, a potom pobjednički Brawn i sve uspješnija Mercedesova F1 momčad, tako da se može reći kako dio duha Kena Tyrrella i danas živi u paddocku.
