Prodavao se i kao Dodge Caravan, a na europsko je tržište stigao 1988., s proizvodnih traka u Grazu, kao Chrysler Voyager
Monovolumen je koncepcija “jednoprostornog” automobila, kod kojeg nema posebne metalne pregrade između prostora za motor i kabine te kabine i stražnjeg dijela. Time se poboljšava iskoristivost prostora. Kako su monovolumeni usto desetak centimetara viši od običnih automobila, u istoj dužini i širini pružaju znatno veći komfor. Premda mnogi misle da je prvi monovolumen Renault Espace, koji je na europsko tržište stigao 1984., prvi je bio – Plymouth Voyager.
U SAD-u i Kanadi počeo se prodavati krajem 1993., a u europske prodajne salone stigao je otprilike istodobno kad i Espace. Projekt jednovolumenskog automobila “mini-max” pokrenuo je slavni Lee Iacocca.
Osmislio ga je sredinom 1970-ih, kao predsjednik Forda, u vrijeme velike naftne krize. Dok je pokretao proizvodnju male Fieste, odgovora na štedljive japanske automobile, Iacocca je predložio proizvodnju obiteljskog kombija, koji je trebao udovoljavati trima zahtjevima.
Trebao je biti velik kao kombi, ali još uvijek dovoljno malen da stane u normalnu garažu. Podnica je morala biti dovoljno niska kako bi žena u suknji mogla normalno ući. Treći je uvjet bio iz sigurnosnih i psiholoških razloga – automobil je trebao imati “nos”!
Prvi monovolumen kojeg je na jesen 1993. predstavio Iacocca, nakon što je došao na čelo tvrtke Chrysler, bio je Plymouth Voyager, a proizvodio se i kao Chrysler Voyager i Chrysler Town & Country. Osnovna verzija bila je dugačka 447, a produljena Grand 484 cm
Istraživanje tržišta, u koje je uloženo sto tisuća tadašnjih dolara pokazalo je da bi se, samo u SAD-u, moglo prodati 800.000 monovolumena. Henry Ford II, unuk slavnog utemeljitelja tvrtke, nije bio impresioniran – “Zaboravite to. Ne želim eksperimentirati”. Bilo je to 1974. Devet godina kasnije, Iacocca je svoju zamisao realizirao u tvrtki Chrysler, dok je bio na poziciji predsjednika-spasitelja. U jesen 1983. pojavio se Plymouth Voyager, prvi jednovolumenski automobil na svijetu, koji je ubrzo postao svjetski hit.
Proizvodio se i kao Chrysler Voyager i Chrysler Town & Country, u kratkoj (4468 mm) i dugoj verziji (4839 mm), širok 1768 mm i visok 1631 mm, imao je suvremenu koncepciju s poprečno ugrađenim motorom i prednjim pogonom pokretao se benzincima od četverocilindarskog 2.2 do 3.3 V6, s 5-stupanjskim ručnim i automatskim mjenjačima s tri i četiri stupnja.
Osnovni model je imao redni 4-cilindarski, razmjerno suvremeni SOHC motor (bregasto vratilo u glavi, pokretano zupčastim remenom) snage 102 KS, solidnih performansi – do stotke je ubrzavao za 15,8 sekundi i postizao 154 km/h. Trošio je 10 do 18,6 l/100 km. Europski model, s ručnim mjenjačem 4-stupanjskim mjenjačem postizao je 161 km/h i do stotke ubrzavao za 14,9 sekundi, a trošio je 11 do 14 litara.
Model druge generacije predstavljen je 1991., treće 1996, četvrte 2001. i pete, još uvijek aktualne 2007. godine. Nažalost, taj model nije spasio Chrysler, koji je nakon propalog braka s Daimler-Benzom bio “pod kapom” tvrtke Fiat, a danas je u vlasništvu koncerna Stellantis.
