Rudolf Uhlenhaut, rođen 15. srpnja 1906. u Londonu, zlatnim je slovima upisan u povijest bolida Mercedes-Benz
Rudolf Uhlenhaut, razvojni inženjer tima Mercedes-Benz na testiranjima brži nego Juan Manuel Fangio, konstruirao je bolide koji su dominirali predratnim utrkama za Veliku nagradu, u poslijeratnoj Formuli 1, osvojili Le Mans, Mille Miglia, Carrera Panamericana…
Više od ma kakvih suhoparnih brojki ili nabrajanja uspjeha modela na kojima je radio, o Rudolfu Uhlenhautu govori anegdota s jednog od testiranja na stazi Nürburgring 1955. Juan Manuel Fangio, najbolji trkaći vozač na svijetu, požalio se da njegov bolid nije podešen kako treba…
Uhlenhaut, koji se upravo vratio s ručka, uskočio je u Fangiov Mercedes-Benz W196 i odvezao krug po Nordschleifeu tri sekunde brže od Argentinca. Po povratku u boks stao je kraj Fangia, pogledao ga i rekao ‘nema ničeg što malo vježbanja ne bi moglo popraviti’…
Kako je bila riječ o testiranju zatvorenom za javnost, ne možemo točnim vremenima potvrditi istinitost ove priče, no čak ju i službeni dokumenti Mercedes-Benza potvrđuju. Pa zašto onda gospodin koji je bio brži od Fangia nije vozio utrke?
Odgovor je jednostavan: njegove su inženjerske vještine bile prevažne tvrtki, pa su mu čak i u ugovor o radu stavili klauzulu da se ne smije utrkivati. Pitanje je uostalom bi li on to i želio: njegov je san bio unapređivati trkaće automobile, a ne pobjeđivati na stazi.
A dakako, ne smijemo zaboraviti da ni gospođa Uhlenhaut nije bila oduševljena idejom o utrkivanju. Suprug je to ipak propisno nadoknađivao na javnim prometnicama, sam je konstruirao svoj službeni automobil na bazi modela Mercedes-Benz 300 SLR, najboljeg trkaćeg dvosjeda onog vremena.
Legenda kaže da je jednom stigao od Münchena do Stuttgarta za samo sat vremena u coupeu kojeg mnogi smatraju ultimativnim superautomobilom 1950-ih. Rudolf Uhlenhaut je rođen u Londonu, otac mu je bio Nijemac, a majka Engleskinja.
Odmah nakon diplomiranja 1931. zaposlio se u tvrtki Mercedes-Benz, gdje je radio do odlaska u mirovinu 1972. Postavljen je 1936. na čelo novoformiranog trkaćeg odjela tvrtke, u vrijeme kad su ih Auto Union i Bernd Rosemeyer tako šamarali na utrkama da su razmišljali čak i o povlačenju sa staza.
Ono će se dogoditi tek nakon tragedije u Le Mansu 1955., nakon čega će se Uhlenhaut posvetiti isključivo razvoju cestovnih modela, koje krasi Trokraka zvijezda. No u 1920-ak sjajnih godina prije toga bolidi čiji je razvoj vodio poosvajali su sve što se moglo: svijet predratnih utrka za Veliku nagradu, poslijeratnu Formulu 1, Le Mans, Mille Miglia, Carrera Panamericana…
Rudolf Uhlenhaut, čovjek brži od Fangia, upisao se u povijest kao jedan od najuspješnijih konstruktora trkaćih automobila ikada. Umro je 8. svibnja 1989.
