Yugo Florida pompozno se počela proizvoditi 2. listopada 1988., kao ponos domaće autoindustrije i lažni klon talijanskog ‘anti-Golfa’, modela Fiat Tipo, ‘Europskog automobila 1989. godine’. A postala je njen najveći promašaj, u 20 godina proizvedeno je tek 30.000 primjeraka…
Yugo Florida, je predstavljena 19. veljače 1987. u Kragujevcu, pod nazivom Zastava Florida, kao ‘novi Zastavin automobil za radne ljude od Vardara do Triglava’. Prvi je primjerak proizveden 2. listopada 1988. te je ‘model nove generacije’ iz Kragujevca startao, naizgled, sjajno. Giorgetto Giugiaro nacrtao je suvremeni i praktičan oblik, tehnološke specifikacije bile su iznenađujuće napredne i činilo se da Zastava ima automobil sposoban za ozbiljniji proboj na međunarodna tržišta.
Iz Crvene zastave su se hvalili kako je Yugo Florida izvedenica uspješnog torinskog modela Fiat Tipo, ‘talijanskog anti-Golfa’, ‘Europskog automobila 1989. godine’. Bio je to svojevrstan ‘fake-news’, koji su podupirali režimu skloni mediji pa i novoutemeljeni automagazin iz Zagreba, koji ih je sučelio, na naslovnici prvog broja.
I, pogađate, u usporednom testu Florida je pobijedila Tipo! Bilo je to ‘bratstvo i jedinstvo’. Ni to nije pomoglo, jer je početak ozbiljne proizvodnje kasnio, a ljudi koji su naručili hvaljeni domaći automobil bezobrazno su dugo čekali na njega. Proizvodnja se, koliko-toliko, zahuktala tek krajem 1988. te je, u sljedeće dvije godine, proizvedena većina primjeraka. Glavni je problem bio što je Florida bila zamišljena kao svejugoslavenski automobil.
Većina dijelova na automobilu bili su posebno razvijeni za nju, a proizvodile su ih tvornice iz svih republika bivše države. Kvaliteta dijelova stoga je jako varirala, u sve turbulentnijoj gospodarskoj i političkoj situaciji isporuke kooperanata su kasnile. S tehničke strane najveći je problem bio prednji ovjes preuzet od Stojadina, koji je bio dobar za Yugo 45, a već u modelu Zastava 101 na granici mogućnosti.
Za masivniju i snažniju Floridu bio je nedorastao zadatku te kompromitirao upravljivost i stabilnost, što se posebice apostrofiralo u testu britanskog automagazina. Limarije je bila kakva-takva, u unutrašnjosti je bilo ‘cvrčaka’, a najboljim sklopom, kao i u Stojadinu, pokazao se motor. Dolaskom rata proizvodnja je u potpunosti stala. Postupno su pronađeni zamjenski dijelovi te se Florida nastavila proizvoditi, u simboličnim serijama.
Korišteni su i Peugeotovi benzinci 1.1 i/60 KS te dizelaši 1.4 TDI/68 KS, sve do Fiatovog preuzimanja tvornice. Čak je početkom novog tisućljeća francuski Heuliez napravio ne baš uspješan redizajn. U proizvodnju je uvrštena i pick-up inačica Poly. Sve to nije moglo isprati gorak okus neuspjeha modela koji je obećavao mnogo, a ostvario malo. Proizvodnja je zaključena krajem 2008.