Fiat Nuova 500 (1957. – 1975.) stvoren je na krilima velikog uspjeha modela Fiat 600, uvedenog 1955., koji će motorizirati Italiju, a kao licencna Zastava 750 ‘Fićo’ i Jugoslaviju…
Premda je vizualna sličnost postojala, Fiat Nuova 500 bio je mnogo manji, niti tri metra dug automobil, a pokretao ga je zrakom hlađeni redni 2-cilindarski motor umjesto vodom hlađenog 4-cilindraša. Bilo je to još jedno remek-djelo kojeg je napravio genijalni konstruktor Dante Giacosa, automobil koji će steći svjetski kult i status legende.
Legenda o talijanskom mališanu Fiat Nuova 500, koji je tako nazvan kako bi ga se razlikovalo od starog, predratnog modela Fiat 500, zvanog Topolino, nikada nije ni ugasla, a sada je samo još življa no prije. Disneyev film ‘Auti’, nekoliko kompjuterskih igrica, pobjeda u Top Gearovoj anketi za najseksi automobil ikada… sve je to utjecalo na podgrijavanje i porast mita o ovom simpatičnom automobilčiću na globalnoj razini.
U Italiji, Fiat Nuova 500 je percipiran kao savršen gradski automobil i kultni simbol jedne epohe, Vespa s krovom i dva kotača pride. U ostatku svijeta, kao najšarmantniji i najsimpatičniji mali automobil uopće, toplinom, bezbrižnošću i vedrinom nadmašujući racionalni trijumf invencije, Minija. Upravo je zato bilo logično da Fiat odgovori na izazov uspjeha novog Minija i reinkarnira Fiat 500.
Novi je model predstavljen prije točno sedam godina, na današnji dan 2007., na pedesetu obljetnicu predstavljanja originala. Očekivano, postigao je lijep uspjeh na tržištu, a jedino što i danas iritira vlasnike originala je uporno marketinško inzistiranje na nazivu Fićo, pošto je riječ o stilističkoj reinkarnaciji Fićinog manjeg i mlađeg brata.
Riječ je o vozilu minijaturnih dimenzija (2970 x 1320 x 1325 mm), samo je BMW 600 među četverosjedima bio kraći, mase 470 do 525 kg, pogonjenom zrakom hlađenim 2-cilindrašem uzdužno u repu. Fiat Nuova 500 prve generacije imao je 479 ccm i 13 KS, no već 1958. pojavljuje se Sport sa 499,5 ccm i 21,5 KS, koji juri do 105 km/h. Od modela Fiat Nuova 500 D 1960. standardan je motor od 499 ccm i 17 KS, a 1972. u završnom modelu Fiat Nuova 500 R stiže motor ‘Peglice’ od 594 ccm, no sa snagom spuštenom na familijarnih 17 KS.
Uz Fiat Nuova 500 veže se nekoliko iznenađujuće često ponavljanih zabluda. Ponajprije, ovaj automobil mnogi brkaju s dvije godine starijim i osjetno većim modelom Fiat 600, kod nas poznatim kao ‘Fićo’. Koncepcija ‘sve straga’ bila je jednaka kao u modelu Fiat 600, po kojem se proizvodila Zastava 750 (Fićo), samo što je imao dva umjesto četiri cilindra i zračno hlađenje motora, umjesto tekućinskog,
Dva su automobila koncepcijski i dizajnom vrlo različita – Fiat 600 ima 4-cilindarski vodom hlađen motor, te je u svoje vrijeme smatran porodičnim automobilom za 4 osobe, dok je Fiat Nuova 500 osjetno manji te su stražnja sjedala samo za nuždu, odnosno za vrlo malu djecu.
Stvari se dodatno kompliciraju zbog današnjeg retro modela, predstavljenog 2007., na 50-tu obljetnicu originala. Aktualni Fiat 500, kojeg bi trebalo pisati upravo tako, samo s brojkom, bez dodataka, učestalo se naziva ‘novi fićo’. To je inicijalno pogrešno, jer je model dizajnerski baziran na Fiat Nuova 500, a ne na Fiat 600.
No kako je nadimak Fićo (kod starih modela zapravo bi ga trebalo koristiti samo za Zastavu, a ne i za Fiat) uhvatio već vrlo dubok korijen u ovih 10 godina, vjerojatno bismo to morali prihvatiti kao uvriježenu pogrešku, ozakonjenu rasprostranjenošću. Vrlo je česta i zabluda po kojoj se za model Fiat Nuova 500 veže nadimak Topolino. To je nadimak posve drukčijeg malog automobila jednake oznake, s motorom sprijeda, inicijalno predstavljenog 1936.
Antropomorfiziranjem njegovih linija uistinu možemo zamisliti figuru Mickey Mousea (Topolino je talijanski naziv tog Disneyevog lika), dok Fiat Nuova 500 nema dodirnih točaka s njim – dostatno je pogledati nastavke sjajnog crtića ‘Auti’, u kojima se oba pojavljuju kao likovi, da biste shvatili razliku. Drugi naziv pod kojim ga se često i ne baš najsretnije spominje jest Cinquecento. To nije ništa drugo nego talijanski izgovor njegove brojčane oznake te u tom smislu nije posve promašeno, no nakon što je Fiat 1991. predstavio model slovne oznake Cinquecento postalo je poželjno izbjegavati ovaj, dotad legitiman nadimak.
Upravo zato, kako bismo posve izbjegli sve nejasnoće i poluinformacije, kakvima nas nerijetko bombardiraju mediji, ovaj bismo legendarni automobilčić trebali zvati Fiat Nuova 500. Kako god ga zvali, legenda je čija popularnost među kolekcionarima ne jenjava. Zbog velike produkcije u Italiji ih je još moguće naći razmjerno jeftino, dok kod nas, ali i drugdje u svijetu drže dosta visoke cijene. Čak i danas, ovo je vrlo dobar mali gradski automobil, u domovini često korišten kao svakodnevno vozilo.
Prisjetimo se još detalja: rođen je u znaku raka: po nekim izvorima 1. srpnja 1957. predstavljen je talijanskom premijeru, a dan potom publici, no većina prezentaciju datira na 4. srpnja 1957. Rani modeli imali su samo dva sjedala, a iza policu za odlaganje stvari. Također, imali su platneni krov pune duljine, kasnije su došle poznatije nam opcije: većina manji platneni samo sprijeda, a bilo ih je i s tvrdim krovom. Vjerovali ili ne, ovaj simbol Italije je nastao na bazi skica čiji je autor Hans Peter Bauhof, tada mladi zaposlenik njemačke podružnice tvrtke Fiat!
Deklarirana potrošnja modela iz 1957. je 4,5 l/100 km, a najveća brzina samo 85 km/h. Zastarjelo rješenje vrata sa stražnjim prihvatom zamijenjeno je 1965. dolaskom modela Fiat 500 F. Bogatije opremljeni Fiat 500 L (1968. – 1972.) donio je radijalne gume, nove instrumente, više plastike i umjetne kože, te produžen za 60 mm, na više od tri metra duljine, zahvaljujući dodatnim branicima ‘na kat’.
Kao i kod Fiće ‘kontraša’ i u svijetu manje braće su rani modeli s ‘krivo okrenutim’ vratima danas mnogo rjeđi i mahom osjetno skuplji na tržištu. Osim ‘običnih’ modela, pamtimo i specijalne inačice.
Motor je prerađen i položen, kako bi iznad njega bilo što više tovarnog prostora. Zanimljivo, sve do kraja proizvodnje model je imao ranu inačicu vrata, pričvršćenih straga, premda je drugim detaljima uglavnom pratio kozmetičke promjene osnovnog modela. Ukupna produkcija modela pod obje značke otprilike je 327.000 primjeraka. Najskuplji i najatraktivniji je posve drukčiji model. Tzv. vozila za plažu u Italiji su poznata pod nazivom Fiat 500 La spiaggina, a međunarodno mahom kao Fiat 500 Jolly, premda je to zapravo bila oznaka koju je koristio samo najveći proizvođač, karoseristička radionica Ghia.
Njihov najuspješniji model bio je na bazi modela Fiat 600, no od 1958. su prerađivali i manji model. Danas su ovo jako skupi kolekcionarski primjerci, najbolji idu i po više od 100.000 eura. Zanimljivo, premda Fiat Nuova 500 nije bio osobito čest u Jugoslaviji, postojalo je nekoliko Jolly modela korištenih u službene svrhe, pa ih se danas nerijetko pogrešno smatra dijelom Titove garaže.
S druge strane, Fiat 600 Jolly, koji se lakše mogao povezati s Fićom, čini se, nije postojao s ove strane Jadrana. Spomene li vam tkogod danas brojke od 40 KS i 140 km/h, nasmijat ćete se, no to su otprilike bile razumne granice tuniranja motora Nuova 500. Sportski modeli tvrtki Abarth, Giannini i Steyr-Puch zadržavali su se unutar njih, no mala masa i sjajna okretnost činili su njihove jurilice vladarima najmanjih kategorija utrka i relija.
Oznake Abarthovih modela Abarth 595 i 695 (SS, Asseto Corsa, Competizione) nedavno su oživljene kod reinkarnirane marke. Najznačajnija je pobjeda ostvarena 1958. na reliju Liège-Brescia-Liège za aute do 500 ccm. Svih sedam Fiata uspješno su završili vožnju preko Europe, dok je većina ostalih konkurenata odustala, što je pokazalo ključnu razliku između ozbiljno koncipiranog modela ozbiljne tvornice i kojekako sklepanih mikroautomobila manjih proizvođača. Uza sve ostalo, tu je i nebrojena količina inačica koje su u malim serijama radili raznorazni, uglavnom talijanski karoseristi.
Poput većine talijanskih velikoserijskih automobila i Fiat Nuova 500 je poslužio kao osnova za prerade, a i čitava nova marka Autobianchi kreirana je isprva kako bi radila derivate modela, pod nazivom Bianchina, u raznim izvedbama. I drugi modeli, poput Vignaleovog retro roadstera Gamine ili Fervesove amfibije Ranger, proizvedeni su u solidnim serijama, a o desetinama unikata pisane su i knjige. Realno su ipak, premda među njima ima i fascinantnih primjeraka, svi oni u sjeni glavne zvijezde, običnog, tvorničkog Fiat Nuova 500.
Foto: Fiat
