Mercedes-Benz serije W115 i W114 (1968. – 1976.), slavne oznake /8

Najuspješniji model s Trokrakom zvijezdom, u verziji 200 D ‘Majka svih dizelaša’, premda skupocjen, bio je 1974. najprodavaniji auto na zapadnonjemačkom tržištu, bez problema gazio milijun kilometara…

Prije pola stoljeća, početkom 1968., na europske i naše ceste stigli su prvi primjerci Mercedes-Benza serije W115 (4-cilindarski modeli 200, 200 D, 220 i 220 D), odnosno skuplji W114 (6-cilindraši 230 i 250).

Bio je to jedan od najboljih automobila s Trokrakom srebrnom zvijezdom, koji je među fanovima, a i u automobilskoj povijesti, kao jedan od najboljih automobila ikad napravljenih, poznat je kao ‘Strich-Acht’ (štrih-aht), odnosno ‘kosa crta – osam’ povijesti Mercedes/8 (‘Strich Acht’).

To je interna oznaka za model, čiji je razvoj pokrenut 1961., pod vodstvom Prof. Dr Fritza Nallingera, za tržišni start u 1968., dakle za godinu /8. Naslijedio je također slavnog, ali ipak manje uspješnog ‘Repaša’, serije W110.

Nakon izvrsnog početnog uspjeha, postala je to općeprihvaćena oznaka za taj model. Koliko je uspješan, potvrđuje da je 1974., u godini kad se u svibnju počeo proizvoditi Volkswagen Golf, bio najprodavaniji automobil u Zapadnoj Njemačkoj (140.127 primjeraka).

Bila je to treća serija poslijeratne visoke srednje klase iz Stuttgarta, koja se od 1984. naziva E-klasa. Uglata limuzina dimenzija 4685 x 1770 x 1440 mm, mase 1360 kg, koeficijenta otpora zraka 0,45, tada povoljnog, proizvodila se s dizelašima od 55 do 80 KS i benzincima od 95 do 185 KS.

Prvi model, predstavljen 1953., bio je serije W120 (tri godine potom predstavljen je W121), a na tržištu je nosio oznake 180 i 190. Ostat će upamćen kao prvi europski automobil s ‘pontonskom’ karoserijom (samonosećom i trovolumenskom), koja je temeljito provjerena u crash testovima.

Početkom 1961. predstavljen je slavni ‘repaš’ serije W110, koji je nosio oznake 190, 200, 220 i 230.  Početkom 1968. predstavljen je uglasti model, koji se na našem tržištu proslavio u seriji 200 D, a još uvijek se sreću na našim cestama.

U najslavnijoj Mercedesovoj seriji, s dosad devet generacija, W115 je treća po redu – aktualna W213 u prodaji je od 2016. Premda je i dotad Mercedes bio vodeći za sigurnost, provedeno je čak 26 crash testova za unapređenje sigurnosti, te ja nadmašio tada najstrože američke standarde.

S masom od 1,4 tone i 55 dizelskih konja, i za to je doba bio primjer podmotoriziranosti, jer je do stotke ubrzavao za 31 sekundu (kao VW ‘Buba’), a nakon dugog zaleta postizao je 130 km/h. Usprkos toga bio je to luksuzni automobil ‘par excellence’, koji je bio ‘zakon’ među moćnijim poslovnim ljudima, taksistima, a i uspješnijim gastarbajterima.

Potrošnjom od 7,1 do 9,5 litara dizelaš 200 D bio je znatno povoljniji od benzinaca, koji su trošili i više od 15 litara, usto je bio legendarno pouzdan, idealan za taksi prijevozLegendarni dizelski motor OM 621, obujma 1988 ccm i snage 55 KS, razvijen je iz motora koji se ugrađivao u prethodni model 190 D.

Već 1956 imao je bregasto vratilo u glavi, a 1965. dobio je pet ležajeva radilice, umjesto tri. Među njemačkim taksistima najpopularniji je bio 200 D s 3-stupanjskim automatskim mjenjačem, koji je postizao samo 125 km/h, a tek nakon 35 sekundi kazaljka brzinomjera pokazivala 100.

Bio je iznimno trajan, praktički neuništiv, a zbog legendarne tromosti u Njemačkoj su ga zvali ‘Schweine-Daimler’ (‘svinjski Daimler’). U dizelskoj ponudi bio su i 220 D sa 60 KS (135 km/h). Solidno napravljena uglasta klasična limuzina dugačka blizu 4,7 m pružala je puni komfor za pet osoba, što je potvrđivao međuosovinski razmak od 275 cm i prtljažnik od 450 litara.

Za to je doba to bilo više nego raskošno. Mercedes-Benz W115 unio je niz tehnoloških noviteta. Umjesto oscilacijske osovine, koja je bila korak naprijed prema krutoj osovini, odnosno mostu (niže neogibljene mase, neovisnost pomicanja lijevog i desnog kotača), ali i korak nazad (mijenjanje kuta bočnog nagiba, što može biti neugodno za stabilnost), uveden znatno napredniji, neovisni s po dva homokinetička zgloba na svakom polu-vratilu te kosim ramenima.

Po uzoru na Citroën DS ugrađena je nožna ‘ručna’ kočnica, šaltung je bio uz volan i tek je u posljednjim serijama, poput 280 E, prebačen na središnji greben, između sjedala. Taj je ovjes još i danas tehnološki aktualan, a u to je doba bio – revolucija!

Za prednji i stražnji ovjes ugrađeni su posebni podokviri, disk kočnice ugrađene su na svim kotačima, a straga su za parkirnu kočnicu ugrađene dodatne bubanj kočnice u glavčini diska. U studenome 1968. predstavljena je coupe verzija 250 C sa 130 KS i 250 CE sa 150 KS, s elektroničkim ubrizgavanjem D-Jetronic.

Tada je predstavljena i luksuzna verzija, rastegnuta čak 65 cm, na čak 533 cm. Bio je vrlo uspješan među ekskluzivnim taksistima, diplomatskim službama i bogatašima. Zanimljivo je da je proizvedeno po deset tisuća kupea i produženih limuzina. Unutrašnjost je bila ergonomična, i za tadašnje standarde vrlo luksuzna. Prve su serije imale ručni mjenjač uz upravljač.

Premda su dvije trećine svih modela bile u dizelskoj verziji (na našem tržištu i 80 posto) uspješni su bili o benzinski modeli. Najpopularniji su bili osnovni benzinski modeli – 200 s 95 KS i 220 sa 105 KS. Potom je stigao model 230.4 s četiri cilindra i 110 KS te 230.6 sa 120 KS te snažniji 280 sa 140 KS.

Na ljeto 1973. stigao je snažniji dizelaš – 240 D sa 65 KS (138 km/h), a na ljeto 1974. i 5-cilindarski 240 D 3.0 snage 80 KS.Najsnažniji benzinac iz 280 dobio je dva bregasta vratila i pojačan je na 160 KS, a u verziji s ubrizgavanjem 280 E na 185 KS. Predstavljen je 1972 i postizao je 200 km/h, što je tada bilo ‘wow’.

Bitno je poboljšao dizelske performanse, mogao je potegnuti 148 km/h, a stotku je hvatao za 19,9 s. Bio je to najbrži dizelaš svoga doba, no, konkurencije tada praktički nije bilo. Proizvedeno je i niz specijalnih verzija, od medicinskih, do pogrebnih te je to bio jedan od najuspješnijih automobila svoga doba.

Proizvedeno je i nekoliko karavanskih verzija, ali u malim serijama (od karoserijskih tvrtki, a ne od Daimler-Benza). Do 1976. prodano je ukupno 1,9 milijuna modela ove serije, od čega 1,1 milijun dizelaša. U našim je krajevima, kao u tom trenutku najmanji model marke, ponio nadimak ‘Minika’, pod kojim je i danas znan.

Jedan je od najkvalitetnijih i najpouzdanijih automobila ikad napravljenih, mnogi će reći ‘najkvalitetniji i najpouzdaniji’, ‘pravi Mercedes’, kakvi se više ne proizvode. Babaroga za sve modele na tržištu, udoban, siguran i neuništiv.

Legendarnu izdržljivost Mercedes-Benzove serije /8 potvrđuje i priča solunskog taksista Gregoriosa Sachinidisa, koji je Mercedes-Benzom 240 D iz 1976. prešao čak 4,6 milijuna kilometara

U pogonu Sindelfingen 9. svibnja 1968. proslavljena je proizvodnja 2-milijuntog osobnog Mercedes-Benza od 1946. Bio je to 220 D, slavni /8, serije W115, koja se, s jačom W114, proizvodila od 1968. do 1976.


Komentari

loading...